Skupljanje starih novčića
Siguran sam da poznajete barem jednu osobu koja skuplja neke predmete. Djeca obično skupljaju sličice, igračke, figurice, salvete, olovke, karte, dok se odrasli bave sakupljanjem „ ozbiljnijih” predmeta, kao što su poštanske marke, satovi ili stari novac. Prikupljanje staroga novca naziva se numizmatika.
Od robe do prvog novca
Što je zapravo novac? Novac je svojevrsna roba za koju se može kupiti druga roba. U davnoj prošlosti ljudima nije trebao novac, sve što je pojedincu trebalo, sâm je proizvodio ili na neki drugi način pribavljao. Ljudi nisu bili zahtjevni kao danas pa im je malo trebalo. Kad su se neki počeli baviti stočarstvom, a drugi ratarstvom, i kad im je ostalo viška, počeli su to razmjenjivati. Tada je svatko plaćao onime što je proizvodio pa je prvi novac bio robni novac. Otkrićem metala prije 8 tisuća godina ljudi su došli na ideju da naprave kovanice koje će predstavljati opću vrijednost neke robe. S vremenom su zlato i srebro preuzeli ulogu novca, a kako bi se garantirala njihova težina i čistoća (da u njima nema primjesa jeftinijih materijala), počeli su na kovanice utiskivati lik vladara, gradova ili država. U srednjem vijeku ljudi su počeli novac davati bankama na čuvanje, a one su im izdavale potvrde. Papir je lakši i praktičniji pa je tako nastao papirnati novac.
Početci numizmatike
Skupljanje novčića spominje se još u starome vijeku. Zapisano je kako je Gaj Julije Cezar poklanjao novčiće za rimskih svečanosti u čast bogu Saturnu. U 14. stoljeću poznati je skupljač bio talijanski pjesnik Francesco Petrarca, a tijekom 16. stoljeća sve više europskih plemića skuplja stari kovani novac. Prvo profesionalno numizmatičko društvo javlja se u 19. st. u Engleskoj. Hrvatsko numizmatičko društvo osnovano je 1928. godine i jedno je od najstarijih numizmatičkih društava u ovom dijelu Europe.
Što skupljati
Postoji više načina i kriterija za skupljanje kovanica. Mogu se skupljati sve kovanice svijeta, samo one iz određene države ili pak kovanice iz određenog povijesnog razdoblja. Najrašireniji način skupljanja je skupljanje po tipu ili izgledu kovanice. Većina tipova se lako skupi, dok je dio njih rijedak i skup. I skupljanjem kovanica po godištima bavi se mnogo numizmatičara. Takva kolekcija brzo raste, ali je, kao i kod skupljanja po tipu, problem naći rjeđe godine, u nekim slučajevima gotovo i nemoguće. Manji broj numizmatičara skuplja kovanice prema motivima, npr. kovanice s brodovima, likovima vladara, građevinama, grbovima i slično, a za skupljanje prema materijalu (najčešće plemenitim materijalima – zlatu, srebru i platini) treba imati dobru financijsku podlogu.
Osobine kovanice
Svaka kovanica ima lice i naličje. Lice je prednja strana na kojoj je obično lik vladara, kruna ili grb države, a naličje je stražnja strana. Osim lica i naličja za kova-nice bitan je i izgled oboda ili ruba kovanice, koji je najčešće gladak ili nazupčan, mada se na obodu mogu nalaziti natpisi, određeni ornamenti i drugi oblici.
Vrijednost određene kovanice ne određuje njezina starost kako obično ljudi misle, nego najčešće ovisi o njezinoj rijetkosti. Novac kovan u malom broju primjeraka je najvrjedniji bez obzira kad je kovan. Drugi kriterij jest kvaliteta ili očuvanost kovanice.
Držanje kovanica
Ove se godine i moj tata počeo baviti numizmatikom. Posjeduje dvadesetak novčića, a najstariji i najvrjedniji primjerak mu je dukat iz 1713. godine, koji je našao kad je kopao podrum. To ga je i potaklo da se počne baviti ovim hobijem. On svoje novčiće drži u numizmatičkoj kutiji. To je kutija s posebnim „paletama”, presvučenim glatkom tkaninom. Novčići se, osim u kutiji, mogu čuvati i u posebnim albumima s plastičnim listovima, plastičnim kapsulama ili „košuljicama” od kartona i prozirne folije.
Razmjena
I na kraju, kako doći do kovanica? Najisplativiji način je razmjena s drugim numizmatičarima. Oni se okupljaju u klubove, a moguće ih je pronaći i posredstvom interneta. Drugi način je kupovina od trgovaca na sajmovima ili preko aukcij-skih internetskih stranica.
Napisao: Kristijan Višak, 6. a
