Razgovor s Krešimirom Mišakom, televizijskim voditeljem i novinarom
Za prvu anketu napunio sam cijelu kasetu od 60 minuta, a trebalo je svega par minuta.
I danas razumijem razloge zabranjivanja mog školskog lista.
Imao sam predrasude u vezi televizije. Naime, vjerovao sam da ju uglavnom čine uštogljeni muškarci u kravatama, dnevnik i slično.
Volim sugovornike koji izlažu teme s puno podataka i bez suvišnog gubljenja vremena.
Što se tiče tračeva, takve me teme ne zanimaju i užasno bi mi bilo da ih moram raditi.
Vjerujem da čovjek ima zacrtano mjesto kamo u životu mora doći.
Nakon što prođe nekoliko godina, životni uspjeh postane samo anegdota iz prošlosti.
Križevačke udruge Kreativni veznik alternativnog razvoja kulture (K.V.A.R.K.) i Promicanje obrazovanja, informiranja, novinarstva i tehnologija (P.O.I.N.T) već šest godina zaredom organiziraju Culture Shock Festival, kulturno-obrazovni projekt koji inovativnim pristupom želi približiti lokalnoj zajednici, osobito mladima, raznovrsne sadržaje i aktivnosti iz područja nezavisne kulture i suvremene umjetnosti, izvan-institucionalnog obrazovanja, glazbe, znanosti, tehnologije i novih medija. Među brojnim tribinama, izložbama, projekcijama, predstavama, radionicama i slušaonicama u četvrtak 11. ožujka održana je poticajna tribina u kojoj je Krešimir Mišak govorio o teorijama urote. Iako je Mišak najpoznatiji kao novinar i voditelj emisije Na rubu znanosti koja se emitira na HRT-u, okušao se i u pisanju znanstveno-fantastičnih priča te niz godina svira u rock sastavu. U polusatnom razgovoru u opuštenoj atmosferi Kluba kulture Krešimir Mišak otkrio nam je niz zanimljivih podataka o svome životu, od početaka bavljenja novinarstvom i rada na televiziji do osobnih uvjerenja. Osobito nam je zanimljivo bilo čuti priče o njegovim školskim danima i prvim novinarskim iskustvima
Svoju novinarsku i voditeljsku karijeru započeli ste na radiju zbog ljubavi prema glazbi. U međuvremenu ste ipak postali poznatiji kao televizijski voditelj nego kao glazbenik. Je li vam žao što je novinarstvo prevagnulo u vašem životu?
Zapravo mi nije jako žao zato što sam, u vrijeme kada sam se htio baviti glazbom, bio znatno mlađi i bile su mi zabavne neke stvari koje mi danas nisu toliko zabavne. Tada mi je bilo zabavno svaki vikend putovati, svako naše putovanje bilo je kao vječni maturalac. No kako je vrijeme odmicalo, sve su me manje privlačile takve stvari. Danas mi se više sviđa kućni tempo i sjedenje pred računalom.
Novinarski početci
Sa 16 godina počeli ste voditi ekološku emisiju u Obrazovnom i dječjem programu Radio Sljemena. Kako su izgledali ti vaši novinarski i voditeljski početci?
Bila je to polusatna emisija i zvala se Eko-Eko, a ja sam u njoj završio sasvim slučajno. Tražili su voditelja i iskusna radijska urednica izabrala je mene. Tada sam shvatio kako je novinarstvo djelatnost u kojoj se može svirati i u kojoj svaki dan ne moraš biti zauzet osam sati i raditi u uredu, i to je razlog što sam kasnije upisao novinarski faks.
Kakvi su bili ti prvi novinarski zadatci?
Najprije sam bio samo voditelj s gospođom koja se zvala Majda i tad sam se prvi puta suočio s problemima naglasaka i čitanja. Ubrzo sam dobio zadatak provesti anketu na ulici i ispitati ljude znaju li što su to hermicidi i fermicidi. Anketu sam jako dugo snimao i napunio kasetu od 60 min, a trebala je biti dugačka samo par minuta. Ispitivao sam prolaznike, ali i svoje prijatelje koji su mi pričali razne gluposti. Bilo je to zabavno, a kasnije su došle važnije stvari na kojima sam ozbiljnije radio.
U osnovnoj ste školi radili vlastiti školski list koji je bio zabranjen. Razumijete li danas razloge toga zabranjivanja ili smatrate da je ono bilo nepotrebno?
Razumio sam ih tada kao što ih razumijem i danas. To nije bio tipičan list s pjesmicama i crtežima. Naš list zvao se Krakabal i bio je temeljen na zafrkanciji. U početku je na njemu radilo nas više, a kako je vrijeme prolazilo, sve sam ga više radio sam s obzirom da je moj stari osiguravao usluge „tiska”. Nakon šta bih ja napravio šest stranica na A3 formatu, on bi ih kopirao. Glavna inspiracija mi je bio jedan kanadski časopis Mad što znači lud. Taj časopis je bio ispunjen glupim forama. Kada je prvi Krakabal izašao, na moje iznenađenje svi su ga kupovali, tako je bilo i s drugim brojem. Nakon tog drugog izdanja u školi su se sjetili da bi oni, ako je to školski list, trebali nešto i financirati, ali da nije u redu da crtam portrete profesora na naslovnici. Ja sam i dalje temeljio list na apsurdnom načinu zezancije što je dovelo do zabrane.
Prelazak na televiziju
Zašto ste prešli s radija na televiziju?
Razlog je bio praznovjerje. Naime, imao sam predrasude u vezi televizije. Mislio sam da ju uglavnom čine uštogljeni muškarci u kravatama, dnevnik i slično. U to vrijeme pisao sam za časopise kao što su Modra lasta i Drvo znanja. Tad su mi se dogodili razni pehovi, ali sam dobio priliku pomladiti znastveni program. Sve je bilo slučajnost.
Kažete da vaša emisija obrađuje znanstveno utemeljene teme. Govorili ste o NLO-ima, GMO-u, Atlantidi, alternativnim teorijama postanka, proročanstvima, o raznim misterijima…, a ugostili ste mnoge poznate znanstvenike i teoretičare. Koja vam je od tih tema najzanimljivija i koji vam je bio najdraži sugovornik?
Pa u zadnje vrijeme su mi najzanimljivije teme koje se tiču svijesti s obzirom da je svijest nešto što je potpuno nedohvatljivo, nepoznato i ne postoji nikakav teoretski okvir. Prije su mi bile najzanimljivije teme vezane uz NLO-e i stare civilizacije. Teško je reći koji mi je najdraži sugovornik jer ih se u emisiji jako puno izmijenilo, ali volim ljude koji izlažu teme s puno podataka i bez suvišnog gubljenja vremena.
Emisija Na rubu znanosti ušla je u osmu sezonu. Kako birate teme i sugovornike za svoju emisije, ne ponestaje li vam inspiracije za smišljanje novih tema?
Moj strah oduvijek jest da će ponestati tema, ali s vremenom su teme počele pronalaziti mene.
O novinarskom poslu
Što mislite o novinarstvu kao zanimanju i kako gledate na novinarsko bavljenje negativnim temama i tračevima?
Inače samo novinarstvo ima puno upitnih postulata. Obično u emisijama, prema zakonima struke, gledamo takozvane argumente za i protiv. Do istine se pokušava doći sukobljavanjem različitih stavova, nije mi jasno kako se do istine može doći ako su i argumenti za i argumenti protiv krivi. A što se tiče tračeva, takve me teme ne zanimaju i užasno bi mi bilo da ih moram raditi. Najbolje je ne zamarati se.
Koje su dobre, a koje loše strane vašeg posla?
Ima puno dobrih stvari. Najviše mi se sviđa što čovjek nije vezan za određeno radno vrijeme.
Glazbenik i pisac
Da možete promijeniti profesiju, čime biste se bavili?
Bio bih glazbenik.
Od mladosti svirate i pjevate u raznim rock sastavima, od Fantoma do današnjeg Hakuna Matata. Tko je vaša publika i je li vam hakuna matata (nema problema) moto u životu?
Kao prvo hakuna matata mi nikako nije moto. Kada smo nazivali bend, nismo ni znali što to znači jer ako nečega u bendu ima, onda su to problemi. Rekao bih da je naša publika nasumična, ona koja se zatekne u klubu kad mi sviramo.
Osim što vodite emisiju Na rubu znanosti, povremeno pišete za časopise (Drvo znanja, Nexus, Svjetlost i druge). Pišete i znanstveno-fantastične priče. Dobili ste dvije Sfere i uvršteni ste u Antologiju hrvatske znanstvene fantastike. Odakle crpite ideje za priče i koje mjesto u vašem životu zauzima pisanje?
Ideje zapravo ne crpim više niotkud jer uopće više ne pišem. Pisanje SF-a je vrlo zabavno, ali i jako frustrirajuće. Napisao sam par pričica koje su slučajno dobile Sfere pa mi je Darko Macan predložio da se to objedini u knjigu.
Vjerovanje i uspjesi
U opisu posla vam je bavljenje temama izvan granica objašnjivoga. Spominjete u jednom intervjuu vjerovanje da čovjek ima zacrtano mjesto kamo treba doći u životu, a da ga okolnosti na to tjeraju. U što osobno vjerujete?
Vjerujem upravo u to, do toga sam došao razmišljajući, vrteći unazad različite životne situacije i puno puta mi se činilo da su me okolnosti usmjerile nekamo.
Što smatrate svojim najvećim životnim uspjehom?
Ništa, nemam tabelu životnih uspjeha. Nakon što prođe nekoliko godina to je zapravo anegdota iz prošlosti, a ne životni uspjeh.
Napisala: Marta Pečnjak, 8. c
Snimila: Martina Valec-Rebić
