31. 12. 2011.   Izložba o cehovima Upoznali križevačku obrtničku tradiciju   U studenom se u Gradskome muzeju mogla pogledati zanimljiva izložba o povijesti križevačkih cehova. Izložbu o bogatoj obrtničkoj tradiciji s mnoštvom pisanih i drugih izložaka posjetili su i učenici naše škole       Gradski muzej Križevci organizirao je izložbu „Povijest cehova u Križevcima“ koja je bila otvorena od 27.10. do 19.11. Naše grupe kroz izložbu su vodili kustosi muzeja Zoran Homen i Ozren Blagec koji je ujedno i autor izložbe. Na izložbi je prikazana bogata povijest cehova u Križevcima, te razvoj i naprednost našeg grada već u 16. st. Da bi se tek osnovan grad mogao održati, nije bila potrebna samo vladareva povelja, već i obrti kako bi stanovnici imali od čega živjeti. Obrtnici su imali svoja udruženja koja su se nazivala cehovi. Cehovi su bili stručne udruge obrtnika, a svaki zanat imao je svoj ceh. Ceh je imao mnoge funkcije: socijalne, ekonomske, vjerske, obrazovne, građevinske. Nastajanje ceha Da bi ceh mogao djelovati, morao je imati odobrenje za svoju djelatnost koju bi najčešće izdavao lokalni feudalac, vladar ili gradska vlast. Ceh je dobio pravila koja je morao poštovati – cehovska pravila. Ceh je dobivao monopol nad proizvodnjom i prodajom proizvoda na nekom određenom području, čime su mu svi obrtnici s tog područja morali pristupiti.  Na čelu ceha bili su jedan ili dva cehmeštra – cehovska majstora, zamjenik, bilježnik i jedan ili dva otac-meštra koji su vodili brigu o kalfama. Sastanci majstora održavali su se četiri puta godišnje (kvatemberski skupdohodi, spravišća ) na kojima su se donosile nove odluke u cehu. Za cehovu djelatnost najvažnija je bila cehovska ladica ili škrinja u kojoj su se čuvali cehovski privilegiji, novac, potvrde o primanju, cehovski računi i drugi dokumenti. Ona  je najčešće bila pohranjena u kući ceh-majstora. Cehovi su imali svoje pečate, njima su se ovjeravali svi važniji cehovski dokumenti, a imali su i zastavu.     Od šegrta i kalfe do majstora Šegrti su bili učenici koji su samo pomagali u radionici, obavljali su obične poslove, kao sluge. Koliko toga je šegrt morao proći da bi postao pravi majstor? Mnogo toga. Prvo je morao školovanje proći kao šegrt (naučnik), a nakon toga još nekoliko godina usavršavanja pod titulom kalfe (pomoćnika, djetića), a oni su bili stariji učenici koji su majstoru pomagali u zanatu. Majstor je šegrtu za vrijeme školovanja koje je trajalo najviše sedam godina morao davati hranu, stan i odjeću, a nikako ga nije smio iskorištavati za kućne poslove.  Nakon što bi kalfa postao slobodan, odlazi na putovanje – vandranje koje je trajalo tri godine. Na tom su putovanju u raznim gradovima kalfe radili kako bi usavršili svoje znanje i izvježbali praksu. Ta su putovanja upisana u putnu knjigu (wanderbuch). Po povratku u mjesto gdje je izučio zanat, kalfa bi izradio remek-djelo (Meisterstuck). Na kraju bi platio pristojbu kako bi se učlanio u ceh i počastio bi majstore ručkom.       Križevački cehovi U Križevcima je prvi ceh osnovan 1510. g., kad je, kao zamjenik kralja Vladislava II. Jagelovića, palatin Mirko Peren izdao povelju kojom je križevačkim bravarima i ostrugarima odobrio osnivanje zajedničkog ceha. Tijekom turskih provala u 16. stoljeću ceh je ukinut, ali se obnavlja sredinom 17. stoljeća. Osim bravara i ostrugara, cehu se tad priključuju kovači, mačari, zlatari i srebrnari.  Zbog velikog broja majstora različitih struka ovaj se ceh naziva Velikim cehom. Početkom 19. stoljeća cehu se priključuju i razni majstori drvodjeljci. Sredinom 19. stoljeća ceh je brojio pedesetak članova i bio je najveći križevački ceh te zasigurno jedan od najvećih u Hrvatskoj. Dugogodišnji ceh-meštar Velikog ceha bio je Andrija Modec, otac našega poznatoga pedagoga po kojemu je nazvana i naša škola, Ljudevita Modeca.       Posljednji cehovi Jedni od posljednjih križevačkih majstora koji su imali potrebu za osnivanje vlastitog ceha  bili su klobučari, koji su svoj ceh osnovali tek 1838. godine. Obrtnim zakonom donesenim 1859. g. cehovi su izgubili monopol na obrtničku proizvodnju, ali i dalje postoje. Sljedećih desetak godina cehovi se polako pretvaraju u zadruge, da bi konačno 1872. g. bili zabranjeni i prestali su postojati.     Napisala: Matea Koren, 6. e Snimila: Martina Valec-Rebić