„Još uvijek iznad stola čuvam citate
iz osnovnoškolske lektire”
Antonija Bratić danas je studentica hrvatskoga jezika i filozofije u Rijeci, a nekad je pohađala našu školu i bila novinarka Izvora. Na studiju je dobila zadatak napraviti intervju s nekim od svojih nekadašnjih profesora pa je za razgovor odabrala učiteljicu Martinu Valec-Rebić. A mi smo iskoristili priliku i postavili njoj par pitanja!
Antonija s profesoricom Rebić
Kako si odabrala studij?
Odmalena sam imala želju postati nastavnica jer mi se sviđao pristup učiteljice u nižim razredima osnovne škole. Uvijek je bila vedra, nasmijana, pristupala nam je kao svojoj vlastitoj djeci. To me jako motiviralo. Ponekad mi je draže razgovarati s malom djecom nego s odraslim ljudima, to je prvi razlog, a drugi je što su mi se, kad sam došla u peti razred, svidjele teme na satima hrvatskoga jezika: jezik, književnost, lektire… Zapravo sam podjednako voljela i gramatiku i književnost.
Koje se lektire sjećaš?
Divlji konj, Bijeli klaun, Robinson Crusoe, te su mi knjige ostale u sjećanju. Profesorica nas je potaknula da ispisujemo lijepe citate, još i danas iznad stola imam citat baš iz Robinsona Crusoea. To me je uvijek motiviralo, kada čitaš knjigu i uspiješ se poistovjetiti s likovima i osjetiti da si nekako mudriji i bogatiji.
Koji si studij upisala i koje su ti želje za budućnost?
Završila sam preddiplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti i filozofije u Rijeci i upisala prvu godinu diplomskog studija. Želja mi je raditi u školi, predavati bilo hrvatski jezik, bilo filozofiju jer su mi oba područja zanimljiva i međusobno se isprepliću.
Gdje bi voljela raditi – u Križevcima ili negdje drugdje?
Nije mi problem otići iz rodnoga grada, mislim da je to danas jako važno, imati slobodu i odvažiti se jer naša je struka takva da se moraš prilagoditi želiš li uspjeti. Nije da nemam želju ostati kod kuće, ali ako se pruži prilika, zašto ne?
Antonija voli rekreaciju i boravak u prirodi.
Što misliš, koje su tvoje pozitivne strane po kojima bi mogla biti dobra profesorica?
Potrebno je puno razumijevanja za djecu, uvijek se pokušam spustiti na njihov nivo i razumjeti ih. Puno mi je koristilo to što imam mlađe sestre i sjećam se da sam im glumila učiteljicu. Andreja još nije krenula u školu, a ja sam joj već printala listiće, vodila joj satove. Uvijek sam bila okružena mlađom djecom. Imam jako puno malih sestrični i rodbine i volim komunikaciju s njima. Mislim da je potrebno jako voljeti predmet koji predaješ, nije samo znanje bitno, bitan je i pristup. Nedavno sam pročitala da djeca uče od učitelja koje vole i to mi se jako svidjelo, složila bih se s tim. Ja sam zbog svoje profesorice zavoljela hrvatski jezik, a da sam imala nekoga tko mi nije uspio prenijeti svoje znanje i motivaciju, vjerojatno bih sada bila negdje drugdje.
Koga se od profesora još sjećaš iz osnovne škole? Možda i nekih zanimljivih sati i iskustava?
Sjećam se maturalca i razrednice Jadranke Crnić. Ona nam je jako puno toga prenijela, imala je odlično organiziranu nastavu, uvijek je pokušavala između nas ostvariti dobar odnos, poticala nas je da se ne svađamo, da se razumijemo. Imali smo mnogo radionica i sviđao mi se njezin pristup. Sjećam se i da nas je profesorica Rebić vodila na izlete u Zagreb vezano uz glagoljicu. Često smo imali razne književne susrete. Kad sam bila u novinarskoj družini, bilo mi je jako lijepo iskustvo provoditi intervjue, posebno se sjećam intervjua s Davorom Rostuharom za koji sam se baš potrudila i pripremila. Od profesora su mi još u sjećanju ostale vjeroučiteljica Valentina Jurišić, profesorica Brankica Bukal, Jasmina Krznarić Smok i Gordana Lovreković.
Novinari Izvora na intervju s Davorom Rostuharom (Antonija je desno).
Bila si novinarka Izvora, spomenula da da je bilo izazovno, da si puno i naučila. Pratiš li i dalje Izvor?
Pratim vas na Facebooku, sretna sam što puno radite, što se učenici uključuju, pišu, istražuju. Mislim da je to jako korisno, učenici se na taj način i formiraju, ne samo da pišu o određenoj temi, nego puno toga i nauče, saznaju i imaju doticaj sa stvarnošću.
Snimanje radijske emisije za Radio Mariju 2010. godine.
Osim događanja u školi rado pratimo i bivše učenike naše škole, ponosni smo na njihove uspjehe.
Mislim da je to jako dobro, održavate odnos između novih i bivših učenika. Prirodno je da se mlađi dive starijima, a možda ih neki uspjesi starijih kolega potaknu da se i oni potrude i razviju svoje talente.
Što bi poručila našim učenicima?
Prije svega, sadašnjim đacima bih poručila da uživaju u osnovnoškolskom obrazovanju jer je to razdoblje u kojem imaju najmanje briga i obaveza. Svaki trud se kasnije isplati, tako da im savjetujem i da marljivo uče, da se uključe u različite aktivnosti jer tako šire svoje znanje i unapređuju svoje sposobnosti. Uključivanje u novinarsku skupinu svakako je jedan od dobrih načina za napredovanje zato što tako učenici bolje upoznaju svijet oko sebe, uče kritički misliti i bolje se izražavati. Naravno, najbolji dio tih izvannastavnih aktivnosti je druženje s učiteljima i ostalim učenicima, upoznavanje novih ljudi i učenje kojeg nismo ni svjesni.