„Roditelji su mi najveći uzor”

Podravsko-prigorski ogranak Društva hrvatskih književnika i ove je godine u sklopu „Galovićeve jeseni” dodijelio Nagradu „Mali Galović” za najbolji učenički književni uradak. Nagradu je dobila Zrinka Zagorec, bivša učenica naše škole, danas učenica 3. d razreda Gimnazije Ivana Zakmardija Dijankovečkog

Zrinka s piscem Zoranom Ferićem.

Zrinka se rado sjeća svoje stare škole, brojnih projekata u kojima je sudjelovala i uspjeha koje je postizala. Kao gimnazijalka nema puno slobodnog vremena jer je srednja škola zahtjevnija od osnovne, ali dobro se snalazi, zadovoljna je svojim ocjenama i uključuje se u razne izvannastavne aktivnosti.

– U osnovnoj je bilo mnogo lakše i imala sam više slobodnog vremena, ali to je odrastanje, što smo veći, veće su i naše brige. Ipak, trudim uz sve školske obveze odvojiti vrijeme i za pisanje, koje mi je jedan od brojnih hobija. – rekla je Zrinka.

Dobitnica više nagrada za pisanje

Pobijedila tekstom o anoreksiji

Na Natječaj „Mali Galović” javila se s tekstom Nova stranica koji govori o djevojci oboljeloj od anoreksije, što je današnji problem s kojim se bore mnoge djevojke u svijetu.

– Ovaj tekst, kao i ostale koje sam pisala, nije mi bilo teško napisati. U glavi imam priču koju, slažući rečenice, stavljam na papir. Uvijek mi je najteže početi. Budući da mogu osjetiti kako se drugi ljudi osjećaju, mogu i ući u sam lik o kojem pišem. Tako mi je pisanje ovog teksta na neki način bilo i bolno i rastuživalo me jer sam potpuno mogla zamisliti kako se osjeća sam lik o kojem pišem. – objašnjava dobitnica nagrade.

Uručivanje nagrade „Mali Galović”.

Majčinim stopama

Talent za pisanje nije se pojavio iz vedra neba, već ga je naslijedila od mame, profesorice hrvatskoga jezika, Danijele Zagorec koja piše predivne pjesme u kojima uspije izraziti osjećaje te izazvati emocije.

– Sigurna sam da sam talent naslijedila od nje, samo što ja ne mogu napisati pjesmu, za to sam stvarno antitalent. Draže mi je izraziti svoju maštu, razmišljanja i osjećaje kroz prozu – objasnila je.

Razumljivo je da se svatko, kada dobije neku nagradu, osjeća počašćeno i sretno, a Zrinka se uz to osjećala i vrlo iznenađeno jer nije očekivala da će pobijediti.

– Znala sam da se puno djece prijavilo jer je natječaj raspisan i za osnovne i srednje škole s područja Koprivničko-križevačke županije. Bila mi je velika čast biti u društvu književnika ne samo iz Hrvatske, već i Mađarske, Slovačke, Poljske, Slovenije i Afganistana. – priznala je.

U društvu književnika ne samo iz Hrvatske, već i Mađarske, Slovačke, Poljske, Slovenije i Afganistana.

Nadarena i za ostale umjetnosti

Uz sve te nagrade i pohvale, ona se ipak ne bi željela profesionalno baviti pisanjem jer se ne vidi u tome.

– Pisanje će mi uvijek biti hobi kao i crtanje, već sam imala svoju prvu samostalnu izložbu. Uz pisanje i crtanje hobiji su mi sviranje klavira, pjevanje i također volim biti kreativna i izrađivati razne ukrase, oslikavati kutijice itd. – otkrila je Zrinka.

Najvažnija od svega je podrška obitelji

Najveća podrška i uzor u životu su joj mama i tata jer ju podržavaju u svemu što radi.

– Bez njihove podrške bilo bi mi teško uspjeti u bilo čemu. Odgajaju me ukazujući mi na ljudske vrijednosti i uče me kako biti bolji čovjek. Veliki su mi uzor jer vode predivan obiteljski život i brinu o mojemu bratu, sestri i meni, a uz to su i uspješni na poslu. Najvažnije od svega je što nam pružaju neizmjernu ljubav. – zaključila je.

A Zrinka bi mogla biti naš uzor – tako mlada, a tako uspješna. Vrlo smo ponosni na našu Zrinku i želimo joj puno sreće i uspjeha u daljnjem školovanju i stvaralaštvu.

Pozornost medija.

Tekst: Lorena Hrković, 8. r.
Fotografije: iz Zrinkinog albuma