Jutro nam je započelo radno. Već u jedanaest sati sudjelovala sam na okruglom stolu literata. Okrugli stol predvodilo je državno prosudbeno povjerenstvo za literarni izraz. Na početku nam se svaki član povjerenstva predstavio i iznio nam svoje viđenje LiDraNa i način i razloge prema kojima su presudili koji će radovi biti pozvani na državnu razinu. Zatim je slijedila dodjela priznanja učenicima, te zahvalnice mentorima, a nakon toga radionica. Članovi prosudbenog povjerenstva podijelili su nas u pet skupina, tako da je svaki član povjerenstva dobio šest učenika s kojima će raditi. Tako sam je imala priliku raditi sa Zoricom Klinžić, profesoricom u jednom zagrebačkoj osnovnoj školi i jednom od utemeljiteljica LiDraNa i koja se s lidranovcima druži već 25 godina. Način rada bio je zanimljiv. Svakog je od nas pitala kako je nastao naš rad, koliko smo vremena radili na tekstu, kako radi naša literarna družina… Govorili smo i o svojoj školi i gradu, a zatim je svaki učenik pročitao svoj tekst. Od milja nas je nazvala mali umjetnici. Moj tekst Četiri godišnja doba dobio je vrlo dobre kritike. Za to je vrijeme moja prijateljica Ana nastupila s tekstom Vi Mihovila Pavleka Miškine. Nažalost, nisam ju imala priliku slušati, ali sam sigurna da je predstavila našu Županiju u najboljem svjetlu.

Popodne smo Ana i ja sa svojim učiteljicama posjetile Šibenik, glavni grad te kulturno, obrazovno, upravno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije. Poznat je još i pod nazivom Krešimirov grad jer se prvi put spominje u darovnici Petra Krešimira IV. Nažalost, zbog nedostatka vremena, nismo stigle posjetiti katedralu sv. Jakova koja je zbog svojih iznimnih vrijednosti 2000. godine uvrštena u UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Vrativši se u hotelsko naselje Solaris, odmah smo se uputile u dvoranu hotela Ivan te nastavile gledati skupne scenske nastupe. Večer je započela dramskom skupinom iz Čaglina koja je izvela Lisicu i rodu Ivane Razumović, nastalu prema istoimenoj Ezopovoj basni. Oduševljenje publike izazvala je i dramska skupina iz Splita koja nam se predstavila s izvedbom Lažeš, Manuela. Bio je to još jedan divan završetak dana!

Dan nam je krenuo bez većih obveza. Zadnji dan boravka u hotelskom naselju Solaris, moja mentorica Danijela Zagorec i ja odlučile smo iskoristiti za posjet Etno selu. Etno selo poznata je atrakcija smještena u srcu Solarisa. Prikazuje način života koji je odavno zaboravljen i zamijenjen užurbanim tempom novog doba. Stare kamene kuće, vodenica, tkaonica s mogućnošću izrade vlastitog suvenira, uljara za proizvodnju vlastitog maslinovog ulja, trgovina suvenira s autohtonim dalmatinskim i hrvatskim suvenirima, podsjećaju nas na neka mirnija vremena. Kako su za to vrijeme sudionici LiDraNa u scenskom izrazu imali okrugli stol, sačekale smo Anu i njenu mentoricu kako bismo zajedno otišle na svečano zatvaranje osnovnoškolskog LiDraNa 2016. Ravnatelj OŠ Brodarica, profesor Božikov, poželio nam je mnogo uspjeha i da se vidimo i sljedeće godine. Pozornicu su tada ispunili jedan za drugim izvođači predstavivši svoje radove i nastupe za koje je prosudbeno povjerenstvo odlučilo da je prigodno za svečanu završnicu. Tako nam se još jednom predstavila dramska skupina iz Zadra s izvedbom dramsko-scenske igre Nijemi film, a mali glumci čak su dva puta izlazili na pozornicu jer ih je publika podržala dugim gromoglasnim pljeskom. Oduševljenje publike izazvala je i dramska skupina iz Zagreba izvedbom dramsko-scenske igre Trač. Imali smo prilike čuti radijsku emisiju učenika Osnovne škole Marije Jurić Zagorke iz Zagreba Super Fran o dječaku petog razreda koji ima vrlo rijetki tourettov sindrom (poremećaj živčanog sustava koji počinje u djetinjstvu, a uključuje neobične ponavljajuće pokrete ili neželjene zvukove koji se ne mogu kontrolirati – tikovi), samostalni novinarski rad Iz albuma bake Lukice Zoje Sirovec te literarni rad Pule Pfeiffer Rimac U Bajmoku. Pojedinačnim scenskim nastupom oduševile su nas Severina Lajtman kazivanjem poezije Dotepenec te Ema Sedlić svojom interpretacijom pjesme Znaš li.

Još uvijek puna dojmova zaključujem da su ova tri dana za mene bila veliko iskustvo koje će mi svakako značiti u daljnjem školovanju. Trenutak dodjele priznanja, dobre kritike upućene mom radu, riječi hvale upućene mojoj mentorici koja je osim uloge učiteljice bila moja velika podrška od samih početaka, prijateljstvo koje sam stekla, savjete koje sam razmijenila s djecom koja imaju iste interese kao i ja, očekivanja i strepnje od samih početaka hoću li proći na sljedeću razinu… sve te slatke brige, doživljaje i stečena nova znanja svakako bih voljela ponoviti i dogodine! Trodnevni boravak u Šibeniku dokaz je da se moj trud isplatio.