Prigorske dude – one man band

Student strojarstva Emil Šatrak zainteresirao nas je svojih neobičnim hobijem. Emil je jedini križevački dudaš, svira jedan od najstarijih tradicijskih instrumenata našega kraja

Emil Šatrak

Mnogi studenti imaju zanimljive hobije, a mi smo pronašli studenta s neobičnim i vrlo rijetkim hobijem. Njegovo je ime Emil Šatrak, studira strojarstvo u Zagrebu i svira dude u Kulturno-umjetničkome društvu „Prigorje”. Dude su puhačko glazbalo s mijehom, jedno od najstarijih hrvatskih tradicijskih glazbala.

Dude, tradicijsko glazbalo

Emila je u sviranje duda uveo otac

Emil se s pet godina uključio u Kulturno-umjetničko društvo Križevci koje vodi njegov otac Josip. Najprije je plesao, a kasnije je počeo i svirati dude.

– U 4. razredu osnovne škole moj me je otac potaknuo da naučim svirati dude. Poslao me na seminar koji je vodio Stjepan Večković, jedan od najboljih poznavatelja hrvatskih tradicijskih instrumenata. Tamo sam prvi put držao dude u rukama, ali ih tada još nisam pokušao svirati. Umjesto njih učio sam svirati diplice, frulu od trstike s jednim piskom. Dude sam svirao tek na sljedećem seminaru kojeg je održao Andor Végh, dudaš iz Mađarske.

– Učio sam i sa snimki pokojnoga dudaša iz našega kraja, Dragana Pavišića. Skinuo sam i naučio svirati njegovu pjesmu Lijepo pjeva volar kod volova. Tu sam pjesmu svirao na svome prvom nastupu na Križevačkome velikom spravišču. – ispričao je Emil o svojim dudaškim početcima.

Emil sa Stjepanom Večkovićem na seminaru o tradicijskim glazbalima u travnju 2019.

Tradicionalni instrument raširen diljem Europe

Dude su puhačko glazbalo s mijehom, izgledom su slične gajdama.

– U vremenu renesanse svirale su se različite inačice glazbala s mjehovima. Dude su se svirale po cijeloj Europi, a kod nas su se održale u Prigorju. Dude imaju četiri ili pet pisaka koji proizvode svaki svoj ton, a izrađeni su od trstike ili bazginog drveta. Jedan je pisak zaslužan za duboki ton na trubnju, tj. štapu koji se prebaci preko ramena, drugi je zaslužan za melodiju, treći daje tonalitet, a četvrti je najviši ton koji služi kao pratnja. Prigorske su dude, moglo bi se reći, one man band, tj. cijeli bend. One su samostalan instrument, imaju bas, imaju melodiju i pratnju u kvarti, pa nema potrebe za nekim drugim instrumentom. – objašnjava Emil.

Emil na dudaškom koncertu 2017.

– Mijeh se radi od kozje ili jareće kože, ponekad čak i od pseće kože, ali ona ima jak miris. Dude se prvenstveno održavaju kontinuiranim sviranjem. Ako se dude ne sviraju stalno, počnu se sušiti piskovi, pa se dude raštimavaju. Također, mijeh se mora mazati glicerinom ili kremom za ruke, osobito na pregibima, da se ne bi osušio.

Naučiti svirati dude nije baš jednostavno.

– U početku je bilo problema sa sviranjem, teško mi je bilo puhati, javljala se vrtoglavica. Zatim treba istovremeno puhati, prebirati po svirali i pritiskati mijeh pod pazuhom. Ali ako se dovoljno vježba, sve se može savladati. – kaže Emil.

Županijska smotra izvornog folklora u Legradu 2018.

Glazbena obitelj

U Emilovoj obitelji s tatine strane svi sviraju neki instrument.

– Pradjedu je bisernica uvijek visjela na biciklu, čak je i pokopan s njom. Drugi je pradjed nosio bas 20 kilometara samo zato da bi mogao svirati. To su bili pravi tamburaši. I moj je otac svirač i dugogodišnji voditelj KUD-a Križevci. – priča Emil.

Osim duda, Emil svira violinu koju je naučio svirati u glazbenoj školi, tamburicu ga je naučio svirati otac, a gitaru je naučio svirati sam.

Prijelaz u novi KUD

Prije četiri godine Emil je postao član drugoga križevačkog kulturno-umjetničkog društva, KUD-a „Prigorje”.

– U zadnje četiri godine više sam se posvetio sviranju duda, naučio sam svirati puno više pjesama. Učim nove pjesme tako da slušam snimke pjesama koje je snimio Večković. On je objavio i zbirku napjeva s notama. Ponekad čujem novu pjesmu drugih dudaša na koncertima i smotrama pa je skinem i odsviram na svoj način.

Emil svira na dudama koje su u vlasništvu KUD-a „Prigorje”.

– Učio sam svirati na ravenskom tipu duda koje je prije desetak godina prema originalnom predlošku iz Gradskog muzeja u Križevcima za KUD „Prigorje” izradio Večković. Sad sviram na novim dudama koje je također izradio Večković prije tri godine, još im treba vremena da se rasviraju.

– Trenutno studiram u Zagrebu, pa najčešće sviram vikendom. U Zagrebu stanujem u studentskom domu i ne nosim dude sa sobom. Iako, moram spomenuti da sam jednom čuo nekog studenta kako svira škotske gajde, mislim da je došao preko studentske razmjene. Orio se cijeli dom! – otkrio je Emil.

Emil na koncertu povodom 10. obljetnice KUD-a „Prigorje”

Interes za tradicijske instrumente

U prošlosti je dudaš bio najvažnija i najpoštovanija osoba u selu. Nije bilo narodnog veselja bez svirke dudaša. A onda su 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća dude gotovo u potpunosti nestale iz tradicije naroda. Danas se, srećom, dude polako vraćaju u život i mogu se vidjeti i čuti na nastupima folklornih društava.

– Za dude danas postoji interes. Ima dosta mladih ljudi koji uče svirati taj instrument. S druge strane, malo je profesionalnih svirača, kao što je npr. Večković ili Zvjezdan Draganić iz Glogovca. Iako dude sviram desetak godina, tek posljednje tri godine šira publika prepoznaje naša nastojanja da sačuvamo i vratimo u život taj tradicijski instrument. Za sada je moj plan baviti se sviranjem duda samo kao hobijem, ali tko zna što će još život donijeti! – zaključio je Emil.

Emil s novinarkama

Tekst: Lana Gršić, 5. r.
Fotografije: iz Emilova albuma; MVR