Od trinaest parova svi u jednom razredu 

Kako je moguće da je u jednome razredu tako velik broj blizanaca, pitali smo našu pedagoginju Branku Lazor koja je zadužena za slaganje razreda.

− Postoje različiti kriteriji za formiranje razrednih odjela. Gledaju se sposobnosti djece, interesi, spol. Također, kad slažem razrede, trudim se za svakog učenika odabrati učitelja s kojim mislim da će se slagati. Važno je i pomoći obiteljima da lakše organiziraju obiteljski život: pazim da su djeca s roditeljima u istoj smjeni kako bi čim više vremena provodili zajedno. I to jesu li učenici putnici igra ulogu u kojoj će biti smjeni. Prema mojem iskustvu uglavnom je dobro da su braća blizanci u istome razredu, najčešće imaju posebnu vezu. Pazeći na sve te kriterije, sva sam četiri para blizanaca smjestila u isti razred, i to se pokazalo dobrom odlukom. − objasnila je pedagoginja.

U 2. b razredu predaje učiteljica Brankica Salopek. Iskustva s blizancima već otprije ima, ali nikada ih nije imala toliko u jednoj generaciji.

− Imati četiri para blizanaca jako je lijepo i zanimljivo. Sretna sam i ponosna jer se prvi put u našoj školi otkad radim dogodilo da je u jednom razredu toliko blizanaca. Još prije no što su krenuli u školu, za tri sam para znala da će mi doći jer sam predavala njihovoj starijoj braći. No jedan je par došao kao iznenađenje. Razred ih je bez problema prihvatio i oni ih raspoznaju bolje od mene. Moram priznati da ponekad imam problem s raspoznavanjem sestra Jelušić i Zidarić! – s osmijehom je ispričala učiteljica Salopek.

Slične kao jaje jajetu

U trudnoći blizanci se mogu razviti na dva načina. Prvi je da se bebe razviju iz dviju odvojenih jajnih stanica i takvi se blizanci nazivaju dvojajčani. Oni mogu biti potpuno različitog izgleda te različitog spola. Takvih se blizanaca rađa osam na tisuću porođaja. Druga su vrsta blizanaca jednojajčani. Oni nastaju tako da se jedna jajna stanica u nekom trenutku razvoja podijeli. Stoga imaju iste gene, boju kose, očiju i kože, crte lica, oblik tijela, kao i otiske prstiju. Od ukupnog broja rođenih blizanaca tek je 30 posto jednojajčanih. Jednojajčane su od naših blizanaca sestre Julia i Sofia Zidarić te Ana i Barbara Jelušić, stoga nije neobično da ih učiteljica ne raspoznaje. Takve blizance ni roditelji i bliski rođaci vrlo često ne mogu razlikovati, pogotovo u ranom djetinjstvu.

Učiteljica Salopek ispričala je zanimljivu zgodu s Julijom i Sofijom. Jednom je pitala nešto Juliju, a ona se, ne znajući odgovor, pravila da je Sofia. Učiteljici je bilo sumnjivo, no tek su nakon par dana priznale da su je prevarile. Kako djevojčice kažu, roditelji i brat nikada ih nisu zamijenili. Otpočetka su imale narukvice koje su dobile u bolnici, a po povratku iz bolnice od kumova su dobile narukvice s imenima, pa su roditelji uvijek mogli provjeriti koja je koja. I odijevali su ih različito da ih mogu lakše raspoznati, a kasnije su ih već dobro znali i po karakteru.

Julia i Sofia Zidarić

Danas svojoj obitelji uopće nisu iste, iako ljudi koji ih ne poznaju kažu da su identične. Različite su po karakteru, držanju, hodu, grimasama, osmjehu. Julia je povučenija, što se vidjelo i u našem razgovoru u kojemu je uglavnom Sofia odgovarala na pitanja. Sofia ima naušnice, a Julia nema, no ima madež kraj uha. Odijevaju se identično, ne vole haljine, draže su im tajice. Od igračaka „broj jedan” su im barbike, a u slobodno vrijeme bave se taekwondoom i tenisom. Ljubav prema tenisu naslijedile su od starijeg brata, a za taekwondo čule su u školi i odlučile se okušati u tom borilačkom sportu.

− Bez obzira na to što su različite, jedna bez druge ne znaju, same sebi su dovoljne i nitko im ne treba da bi se dobro zabavile. – istaknula je mama Zidarić.

Julia i Sofija kao bebe

I sestre Ana i Barbara Jelušić vrlo su povezane. Kada su bile malene, kaže njihova mama, djevojčice su spavale jedna pored druge držeći se za ruke. Nisu se odvajale. Sada, kada su malo veće, njihova ljubav ne slabi iako u školi ne sjede skupa. Od predmeta obožavaju likovni, a najviše vole crtati životinje, od kojih im je najdraži konj. Barbara je bolja u matematici, a Ana u hrvatskome. Podjednako su uspješne učenice, a zadaću pišu svaka sama.

Ana i Barbara Jelušić

Ni Anu i Barbaru nije moguće razlikovati po odjeći jer se, kao i sestre Zidarić, vole odijevati jednako. Najbolje se osjećaju u trenirkama, iako se ne bave sportom nego umjetnošću. Naime, djevojčice idu u glazbenu školu. Ana svira harmoniku kao i njihov tata, dok se Barbara odlučila za tamburu. Njihova starija sestra svira brač pa je Barbara odabrala bisernicu. Čini se da je izbor instrumenata u skladu s njihovim katakterima jer, kako same kažu, Barbara je mirnija, a Ana zaigranija.

Ana i Barbara kao bebe

Braća različitoga temperamenta

Jana i Klara Hrg dvojajčane su blizanke, pa ih je vrlo lako razlikovati. Iako je Jana starija, sitnije je građe od Klare. Najdraža im je boja ljubičasta što se vidi po njihovu odijevanju. I one se često odijevaju jednako.

– Najveća razlika među nama je u ponašanju. Ja se malo više uživim u događaj, a Jana je mirnija. – objasnila je Klara. To potvrđuje i zgoda iz vrtićkih dana koju su podijelile s nama. Kada je Klari bilo dosadno, rekla je Jani da sjedne u kolica za lutke i vozila je po kući. Bilo im je zabavno, kažu.

Klara i Jana Hrg

Djevojčice treniraju ples u križevačkom plesnom centru. Obje su nastupile u plesnim točkama na božićnoj školskoj priredbi. Klara je, prema riječima učiteljice, rođena plesačica, dok Jana više voli učenje, osobito matematiku.

− Kao majka blizanki, osjećam se ponosno i sretno jer znam da imam rijetki blagoslov. Različitog su temperamenta i karaktera, vole različite stvari, ali su i jako povezane. – istaknula je njihova mama.

Klara i Jana kao bebe

S obzirom da su Dunja i Vito Škledar također dvojajčani blizanci, a još k tome djevojčica i dječak, nisu toliko povezani kao ostali blizanci. Međutim, oduvijek se brinu jedan o drugome, pogotovo Dunja o Viti. Budući da je ona starija „punih” pet minuta, on je njezin mali brat. Tako ga ponekad i zove.

Dunja i Vito različiti su po karakteru. Već kao beba Dunja je bila mirnija (kada su ju nahranili, samo je spavala), a Vito je bio tvrdoglaviji i zahtjevniji. Vole različite stvari i imaju različite interese. Dunja trenira rukomet, a Vito nogomet. Uz zajedničke prijatelje iz razreda i škole imaju i svatko svoje prijatelje: Dunja prijateljice s rukometa, Vito svoje nogometaše.

Vito i Dunja Škledar

− Kada smo saznali da ćemo dobiti blizance, a uz to još imamo i dvoje starije djece, bili smo malo zabrinuti kako ćemo mi to. Međutim, uz dobru organizaciju i pomoć bake i djedova sve se može. Imati blizance svakako je izazovno i zahtjevno, a s druge strane, to je velik blagoslov i sreća. – zaključila je mama Škledar.

S obzirom da ni s jednom bebom najčešće roditeljima nije lako a kamoli s dvije istovremeno, moramo ovim roditeljima čestitati i zaželjeti im da i dalje budu ponosni na svoje blizance. A braći želimo da nastave biti jedni drugima potpora te da dožive još mnoštvo zanimljivih zgoda tijekom školovanja u našoj školi.

Dunja i Vito kao bebe

Tekst: Magdalena Božić, 7. r.
Fotografije: iz obiteljskih albuma; MVR; Brankica Salopek, uč.