Svjetska operna diva
Učenici koji pohađaju novinarsku i glagoljašku skupinu posjetili su Muzej grada Zagreba u kojemu je postavljena izložba o Milki Trnini
Pred ulazom na izložbu
| U srijedu 12. ožujka mali glagoljaši i novinari posjetili su izložbu o hrvatskoj opernoj pjevačici Milki Trnini. Tamo su vidjeli njezine kazališne kostime, fotografije, skice za haljine, osobne predmete, plakate, priznanja te originalan dokument kojim se jedan od slapova na Plitvičkim jezerima naziva njezinim imenom.
Tragedija se premetnula u sreću Milka Trnina, jedna od najvećih opernih umjetnica svih vremena, rođena je u Vezišću nedaleko Ivanić-Grada 1863. godine. Budući da joj je umro otac kad je imala šest godina, ujak ju je odveo u Zagreb i preuzeo brigu o njoj. To je za Milku bilo pozitivno jer je ujakova obitelj prepoznala i poticala njezin talent. Studirala je pjevanje na Konzervatoriju u Beču kod tada najboljeg pedagoga Josepha Gänsbachera. Karijeru je započela u Zagrebu 1882. kao Amelija u Verdijevu Krabuljnom plesu. Po završetku školovanja, ne dobivši stalni angažman u Zagrebu, odlučila je krenuti stjecati iskustva i slavu u inozemstvu: Leipzig, Bremen, München, Bayreuth, London, New York, Boston…  Pred jednim od skupocjenih kostima Milke Trnine Pjevanje pred ruskim carskim parom U lipnju 1896. nastupila je u Moskvi na koncertu pred ruskim kraljevskim parom, prigodom krunidbe cara Nikolaja II. Po želji carice pjevala je Izoldinu ljubavnu smrt, a za nagradu je od cara i carice dobila veliki dijamantni broš ukrašen rubinima i briljantnu narukvicu. Gostovala je diljem Europe i SAD-a, gdje je neko vrijeme predavala pjevanje u New Yorku. Stekla je slavu u cijelom svijetu te ostvarila 65 uloga i imala više od 1200 nastupa. Družila se s mnogim poznatim osobama, a među njima je bio i znastvenik Nikola Tesla. Hrabro je živjela za svoju umjetnost, što je potkraj života potvrdila svojom izjavom: „Umjetnički je život težak i mučan, svim time, da još jednom na svijet dođem i da mogu birati, ne bih drugo zvanje odabrala.” Nesretan kraj karijere Godine 1906., na vrhucu svoje karijere, odustala je od pjevanja zbog upale ličnog živca. Jedna od zanimljivosti je ta da je zabranila da je se snima tijekom nastupa te je nakon što se povukla sa scene dala uništiti sve svoje snimke. Umrla je u svibnju 1941. godine. Također je zanimljiva izjava da se, u slučaju da se kazalište kojem je poklonila svoje haljine zatvori, njezini skupocjeni kostimi spale jer nije željela da ih nosi netko tko ih nije dostojan.  U dvorištu Muzeja grada Zagreba Tekst: Ema Golubić, 6. a |