KRIŽEVAČKI ŽONGLERI
Vještina koja privlači sve generacije

napisao Izvor Osmodec Urednik

Vještina koja privlači sve generacije 

Učenici naše škole Željka i Fabijan Gužvinec, Maja Rakamarić i Filip Komarica otkrili su nam da se bave vrlo zabavnom aktivnošću – žongliranjem. Pogledajte što su nam ispričali!

Žongliranje je prije svega zabavno.

Udruga K.V.A.R.K. u rujnu je prošle godine u Klubu kulture pokrenula novi projekt pod nazivom KUFER – Križevački ulični festival, edukacija i razbibriga. Radi se o križevačkoj žonglerskoj skupini, koja do danas okuplja dvanaest članova različite dobi, od djece do odraslih. Od sedmero djece koliko ih je ukupno, četvero su učenici naše škole: Željka i Fabijan Gužvinec, Maja Rakamarić i Filip Komarica.

Drevna vještina

Žongliranje je vještina bacanja i hvatanja raznih predmeta, naprimjer čunjeva, loptica, koluta, marama i slično. Riječ žongler dolazi iz starofrancuske riječi koja znači šaljivac, dosjetljivac. Nekad su žongleri bili dvorske lude koje su zabavljali kraljeve, a danas je to vještina koja se može vidjeti u cirkusu ili na uličnim predstavama.

– Žongliranjem sam se počela baviti jer mi se to činilo zabavnim. Moj je tata poznavao voditelja Sašu pa smo tako saznali za treninge i uključili se. Na početku nas je bilo malo, zatim je došao Filip pa Maja, i sad se lijepo družimo i zabavljamo. – ispričala je Željka o početcima križevačkih žonglera.

Žonglirati se može i u knjižnici!

Nema žongliranja bez opreme

– Na početku, dok još nismo imali opremu, napunili smo čarape rižom i tako vježbali, a sada nam ti rekviziti služe za vježbu kod kuće. – ispričala je Željka.

Nedavno su dobili novu opremu, tako da sada imaju male i velike loptice, male i velike kolute, čunjeve, marame i diabolo, posebne štapove povezane konopcem na kojem se vrti čašica nalik na pješčani sat.

– Kolut uglavnom vrtimo na rukama, oko struka i na nogama. Postoje i oni manji koluti koji se bacaju u zrak i love. Marame također bacamo u zrak i lovimo. Meni su najdraži koluti jer s prijateljicama osmišljavam razne koreografije. – objasnila je Maja.

Priručna oprema pronađena u knjižnici.

Potrebno je puno vježbe

Treninge imaju utorkom, srijedom i nedjeljom poslije podne, a često vježbaju i kod kuće. Treneri su im Saša Lonačarić, Iva Tkalec i Dijana Čeh.

– U početku nije bilo lako, treba puno vježbe. Ruke su stalno u zraku i zbog toga bole mišići! – otkrila je Maja.

Osim što je zabavno, žongliranje je i vrlo dobro za vježbu koncentracije, samopouzdanja i koordinacije ruku i cijeloga tijela.

– Žonglirati može svatko, ali treba dosta vježbe. Za žongliranje je važno uskladiti pokrete i dobro se koncentrirati. – rekao je Fabijan.

Kako se žonglira, uče od trenera, ali i gledajući druge žonglere na festivalima i internetu.

– Gledao sam žonglere na internetu i u cirkusu. Jedna je skupina bila na Skaville festivalu u Križevcima i žonglirali su vatrom. – objasnio je Filip.

Za žongliranje je važna koncentracije i koordinacija ruku.

Žongliranjem se može i zaraditi

Nedavno su se preselili i u novi prostor, nekadašnju igraonicu iza zgrade Zagrebačke banke. Taj je prostor prostraniji i svjetliji, pa im je lakše trenirati.

– Kad smo čistili novi prostor, pridružili su nam se naši roditelji pa smo pekli roštilj. Ponekad nam se roditelji pridruže i u žongliranju. – ispričao je Filip.

Mladi žongleri smatraju da se ovom vještinom može ponešto i zaraditi.

– Jednom sam hodao ulicom sa sestrom i žonglirao. Kad je to vidio neki čovjek, dao mi je deset kuna! – ispričao je Fabijan anegdotu kojom je potvrdio da je žongliranje isplativa vještina.

Žonglerske akrobacije privuku svačiji pogled.

Ulični festival u lipnju

Do sada nisu imali nastupe, a prvi će se put predstaviti javnosti u šestom mjesecu na Križevačkom velikom spravišću uličnim festivalom na kojem će uz križevačke žonglere nastupiti i razne druge žonglerske skupine.

Otkrili su nam da će u devetom mjesecu naučiti voziti  monocikl (bicikl s jednim kotačem) i da će žonglirati vatrenim kolutom. Jedva čekamo!

Razgovor s novinarkama Izvora.

Tekst: Glorija Radan, 8. r.
Fotografije: dr. sc. Zdenko Balog;
Martina Valec-Rebić, prof.; Emina Mikulec, 7. r.

Povezani članci