Lekcija iz povijesti na originalnom lokalitetu

Posjetom crkvi Svetoga Križa učenici 6. b i 6. c razreda proširili su svoja znanja o jednome od najvažnijih povijesnih događaja za grad Križevce – Krvavom križevačkom saboru iz 1397.

Učenici 6. b pred oltarom Francesca Robbe

Krajem rujna učenici 6. b i 6. c razreda bili su na terenskoj nastavi iz hrvatskog jezika u crkvi Svetog Križa.  Vodila ih je učiteljica Martina Valec Rebić kao uvod u obradu lektirnoga djela Krvavi sabor križevački Milutina Mayera.

Saznali su mnogo zanimljivosti iz povijesti, a ovo su neke od njih. Prvi spomen crkve Svetog Križa bio je 1232. godine, dok je najstariji dio crkve sačuvan do danas južni portal (vrata), koji se spominje u 14. stoljeću. Orgulje u crkvi izradila je križevačka obitelj Erhatić između 18. i 20. stoljeća, a orgulje su i dalje u uporabnom stanju. Obitelj Erhatić bavila se izradom orgulja u više generacija, možemo reći da se znanje o izradi orgulja prenosilo s koljena na koljeno.

Na crkvi ima i nekoliko vitraža, tj. prozora od šarenog stakla, koji su iznimno dragocjeni, no današnja mladež ne zna cijeniti kulturnu baštinu pa je uništavaju, zato su na vitraže stavljene mreže koje sprječavaju razbijanje stakla.

Mramorni oltar, koji je najvrjedniji predmet u crkvi, isklesao je kipar Francesco Robba davne 1756. godine, a Križevčani su ga dovukli iz zagrebačke katedrale na volovskim zapregama. Križevci su dobili taj vrijedan oltar jer je zagrebačka katedrala nakon obnove od potresa 1880.  dobila novi oltar pa su stari darovali Križevčanima. Oltar je s vremenom propadao i trebalo je mnogo sredstva kako bi se uredio. Danas je oltar obnovljen, i njegov je crni, crveni, žuti i bijeli mramor zasjao u punom sjaju. U središtu oltara je skulptura raspetoga Krista, s lijeve strane je Mojsije s mjedenom zmijom, a s desne Abrahamova žrtva.

U crkvi se nalazi i slika Otona Ivekovića iz 1914. godine koja prikazuje Krvavi sabor križevački.  Krvavi sabor križevački dogodio se 27. veljače 1397.  Nezadovoljni hrvatski plemići nakon Bitke kod Nikopolja protiv Turaka u kojoj su izgubili, ne znajući  je li im kralj živ, održavaju sabor u Čakovcu gdje žele svrgnuti tadašnjeg hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda i prijestolje dati Ladislavu Napuljskome. Kralj se za to vrijeme skrivao u Dubrovniku. Sigismund je, naravno, čuo o toj namjeri hrvatskih plemića i vratio se u Križevce održati sabor. Čak je potpisao dokument (salvus conductus) da neće nikome nauditi, ali je prekršio svoju kraljevsku riječ te je dao ubiti bana Stjepana Lackovića, njegovog nećaka Andriju i druge plemiće koji su bili Sigismundovi protivnici. Preživio je đurđevački Vrag, kako su nazivali Stjepana Prodavića, koji je shvatio što se zbiva i otrčao po vojsku, no to su vidjeli ugarski plemići i zatvorili zidine. I još strašnije za hrvatsku stranu bilo je to što su mrtva tijela bana Lackovića, Andrije i Stjepana Šimontornje bacili preko gradskih zidina koje su u to vrijeme opasivale Križevce.

Učenici su zaključili da je posjet crkvi bio poučan i zabavan. Na satu lektire glumili su prizore iz romana Krvavi sabor križevački.    

Tekst: Lana Valjak, 6. r.
Fotografije: MVR