„Hodočašćem dobivam mir”
Učenica 8. c razreda Marijeta Habun već niz godina pješice hodočasti u svetište Mariju Bistricu. Ispričala mi je kako to izgleda
Marijeta je među hodočasnicima prva slijeva
– Svake godine u petom i osmom mjesecu s grupom vjernika odlazim pješice u Mariju Bistricu. Do prije par godina kretalo se iz župe Koruške, ali sada se kreće iz Sv. Ane – započinje Marijeta priču o hodočašću u svetište Majke Božje u Mariji Bistrici i nastavlja: – Grupa se sastoji od desetak starijih osoba koji to i organiziraju i nas par mladih. Svake godine priključuje se netko novi, ponajviše mladi. Ovo je odličan način za stjecanje novih prijatelja.
Put je naporan jer treba prijeći 43 kilometara.
– Uvijek krećemo u petak oko jedan sat u noći. U mjestu Zaistovec doručkujemo, a u Kominu spavamo tri do četiri sata. Oni mlađi iz Komina kreću ranije i više ne čekaju starije koji pak kreću kad se odmore. Ispred svake kapelice zaustavimo se koju minutu kako bismo se pomolili. Nakon dolaska posljednjih, zajedno se družimo – opisuje Marijeta.
Odmor
Nakon petnaestak sati putovanja hodočasnici stižu na odredište.
– Po dolasku u Bistricu smjestimo se u dvoranu i obično se odmaramo. Kad se smrači, počinje kalvarija sa svijećama. Meni je to tako lijepo ‒ otkriva Marijeta.
U Bistrici ostaju i sljedećeg dana.
‒ U subotu je ispovijed i misa. Ništa nije obavezno, imamo puno slobodnog vremena. Oko 17 sati krećemo kući. Tada idemo svi zajedno i ne odvajamo se ‒ kaže.
Molitva
Možda se pitate zašto bi itko išao na takvo naporno hodočašće. Marijeta zna zašto ide.
‒ Ima nekoliko stvari koje me motiviraju. Prvo je vjera u Boga. Drugo su nova poznanstva. Mislim da je ovo odličan način za stjecanje novih prijatelja i za druženje. Upoznajem ljude koji ne žive tako daleko, a nikad ih nisam prije upoznala. I zadnje što me motivira je to što želim sebi dokazati da ja to mogu. Ne znam kako ostali, ali ja ovim hodočašćem dobivam mir u sebi. Ne živciram se oko nebitnih stvari – zaključuje Marijeta i preporučuje svima da bar jednom probaju ići na hodočašće.
Tekst: Dora Sokač, 5. b
Fotografije: iz Marijetinog albuma