„Svojem ocu sam zahvalan što postojim, a svojem učitelju što sam postao ono što jesam”

Osmaš Matej Miklin u siječnju je osvojio 9. mjesto na Državnom turniru mladih prirodoslovaca u Zagrebu pod mentorstvom profesora fizike Lea Kranjeca. Taj uspjeh, kao i mnogi drugi uspjesi na različitim natjecanjima te sudjelovanja u mnogim izvannastavnim aktivnostima potakli su nas da porazgovaramo s Matejem i saznamo više o njemu

Matej

Matej Miklin, učenik 8. razreda naše škole, tijekom cijeloga je svoga školovanja postizao odlične rezultate na raznim područjima, a nedavno je postigao svoj najveći uspjeh ‒ na Državnom turniru mladih prirodoslovaca, pod mentorstvom profesora fizike Lea Kranjeca, osvojio je 9. mjesto.

‒ U listopadu prošle godine profesor Kranjec mi je rekao za turnir mladih prirodoslovaca koje već pet godina organizira udruga Istraživački centar mladih. Zainteresiralo me natjecanje jer je trebalo napraviti istraživački rad. Poticaj mi je bilo i to što se takvim natjecanjem mogu dobiti dodatni bodovi za uspis u srednju školu. ‒ otkrio je Matej kako je saznao za natjecanje i što ga je potaklo da sudjeluje.

Zajedničko fotografiranje natjecatelja

Za natjecanje su učenici mogli odabrati jedan od 17 zadataka koje predlaže odbor Međunarodnog turnira mladih prirodoslovaca. Potrebno je provesti istraživanje i napisati seminarski rad koji može biti popraćen fotografijama, videosnimkama pokusa i drugim materijalima kako bi se što bolje prikazali dobiveni rezultati. Radove pregledava više ocjenjivača čije se ocjene zbrajaju te se odabiru najbolji radovi. Matejev je rad o problemu elastičnosti kostiju odabran među najboljih dvanaest radova. Prijavljeno je bilo više od sedamdeset radova.

‒ Budući da mi je tema bila elastičnost kostiju, za pokuse su nam bile potrebne kosti. U početku nismo znali koliko nam kostiju treba, pa smo za svaki pokus odlučili iskoristi šest kosti pilećeg batka. Tri smo kosti stavili u klorovodičnu i tri u sumpornu kiselinu. Ostavili smo ih dva dana da kiseline razgrade kalcijev hidroksiapatit od kojeg se kosti sastoje. Nakon toga smo trebali osmisliti pokus kako da odredimo elastičnost kostiju. Krenuli smo od pretpostavke da se kost ponaša kao opruga. Zato smo najprije stavljali utege i mjerili produljenje, ali nam grafovi nisu ispali linearni pa smo morali ići na drugu metodu. Odlučili smo se za Youngov modul koji se inače koristi za mjerenje elastičnosti krutih tijela. Kada smo sve izračunali, odredili konstante, trebali smo još dodatno izmjeriti promjer i opseg kosti. Pokuse smo ponavljali tri puta tako da bi nam rezultati ispali što točnije. Nakon istraživanja, krenuo sam pisati seminarski rad u kojemu sam morao opisati svoje pretpostavke, tijek pokusa i rezultate te iznijeti zaključak. ‒ ispričao je Matej kako je izgledao istraživački rad.

Natjecanje u Zagrebu

Početkom siječnja objavljeni su rezultati i Matej je pozvan na završnicu državnog turnira koja je 12. siječnja održana u prostorijama Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Učenici su trebali prezentirati svoje istraživanje i odgovarati na pitanja svojih suparnika i sudaca.

‒ Kad smo saznali da sam pozvan na turnir, profesor mi je predložio da prezentiram rad pred učiteljima i vršnjacima. Tako sam tjedan dana prije turnira u više navrata vježbao izlaganje pred kolegama. Na natjecanju nas je svega par bilo iz osnovnih škola, većina su bili srednjoškolci. Prvo smo se upoznali, a zatim su nam objasnili pravila i ispričali o samome natjecanju. Zatim smo pisali logički test. Imali smo sat i pol vremena. Moglo se osvojiti dvadesetak bodova, ja sam imao 8, a najviše bodova što sam vidio je bilo 14. Nakon testa išli smo na doručak, a zatim su krenule prezentacije. Bila su tri bloka izlaganja, ja sam bio zadnji u prvom bloku. Svakom natjecatelju suci i ostali natjecatelji postavljali su pitanja. Ocjenjuje se ne samo izlaganje nego i postavljanje pitanja i rasprava s ostalim natjecateljima. Kad su zbrojili bodove, ja sam zauzeo 9. mjesto. Jako sam zadovoljan, bilo je to odlično iskustvo.

Priprema za izlaganje

Matej je svjestan koliko mu je značio poticaj i vodstvo profesora Kranjeca.

‒ Da opišem što mislim o svom profesoru, citirat ću riječi Aleksandra Velikog koji je rekao: „Svojem ocu sam zahvalan što postojim, a svojem učitelju što sam postao ono što jesam.”

Brojna natjecanja i izvannastavne aktivnosti

Matejeva ljubav prema raznim natjecanjima počela je još u drugom razredu.

‒ Sve je započelo u drugom razredu, kad sam se prijavio na matematičko natjecanje „Klokan”. Od tad redovito svake godine idem na to natjecanje. Najznačajniji rezultat na „Klokanu” mi je bio plasman među sto najboljih. U petom i šestom razredu sam bio prvi u školi i četvrti u županiji, u sedmom sam razredu također bio prvi u školi, ali nisam prošao dalje. Prošle sam se godine natjecao i iz hrvatskog, kemije, matematike i engleskog koji mi je izborni jezik. Ove sam godine već na njemačkom, fizici i engleskome prvi u školi, a planiram još ići na kemiju i matematiku.

Pismeni ispit

Osim što voli ići na natjecanja i postizati dobre rezultate, Matej je vrlo aktivan u različitim izvannastavnim aktivnostima.

‒ U sedmom razredu sam se pridružio glagoljašima zato što me zanimalo najstarije hrvatsko pismo i povijest jezika. Prošle godine smo u Istri posjetili Aleju glagoljaša. S glagoljašima sam također sudjelovao na projektu Otvorena vrata zagrebačke glagoljaške riznice. Imao sam priliku vidjeti originale najstarijih spomenika i knjiga na glagoljici. Prošle sam godine također bio pozvan na Dječji tjedan gdje sam zastupao našu školu zajedno s učenicom Martom Knežević, davali smo prijedloge kako se grad Križevci može poboljšati.

‒ Ove godine ne idem više na glagoljaše. Upisao sam se na literarnu družinu jer želim ove godine napisati pjesmu i volio bih da uđe u neki zbornik. Sudjelovao sam također i na debati na Danima hrvatskih svetaca i blaženika.  Jako mi je lijepo iskustvo i uspomena sudjelovanje na priredbi Večer hrvatsko-talijanskih veza „Jedno more ‒ dvije obale”, glumio sam Vlahu Bukovca.

Slobodnog vremena je dovoljno

Kad se pobroji sve u čemu Matej sudjeluje, mogli biste pomisliti da nema slobodnog vremena. No, Matej kaže da ima dovoljno vremena za druženje s prijateljima.

‒  Moglo bi se reći da nemam slobodno vrijeme, ili bi se moglo reći da mi je stalno slobodno vrijeme. Kod kuće ne učim puno jer većinu stvari zapamtim na satu. Kad dođem iz škole, napišem zadaću i dalje sam slobodan cijeli dan. Sad, kad je zima, većinu slobodnog vremena provedem odmarajući se, gledajući filmove i igrajući igre. Ljeti se družim s prijateljima, vozimo se biciklima, igramo igrice, skrivača, lovice.

Na pitanja o svojoj obitelji i na koga se od njih „uvrgnuo”, Matej odgovara:

‒ Imam dva mlađa brata, jedan ide u prvi razred, a drugi ima tri godine. Ljudi mi često govore da sam sličan tati, a na mamu sam po uspjehu u školi. Moram spomenuti i da volim crtati kao moj stric.

Matej s novinarkama Izvora

Tekst: Lea Štragelj, 8. r.
Fotografije: iz Matejeva albuma; MVR