„Rado se sjećam svoje stare škole”

Sjećate li se naše glavne urednice Elene Miklečić? Saznali smo gdje je trenutno i bavi li se i dalje novinarstvom! 

Upisala si se u VII. gimnaziju u Zagrebu. Kako si se odlučila otići iz Križevaca?

Odluka o upisu u srednju školu u Zagrebu i nije bila teška jer sam se željela osamostaliti nešto ranije od većine mojih vršnjaka.

Kako je živjeti u učeničkom domu?

Trenutno sam u ženskom Učeničkom domu „Hrvatski učiteljski konkvikt” u Klaićevoj ulici. Život u učeničkom domu podosta je drugačiji od onog obiteljskog, na koji sam bila navikla. Naime, ovdje postoje brojna pravila kojih se treba pridržavati: imamo određeno vrijeme obroka (doručak od 6 do 8, ručak od 12 do 15, večeru od 18:30 do20:15), učenja (ovisno o turnusu od 8 do 11 i od 15 do 18), svakodnevne nenajavljene provjere urednosti soba koje su vrednovane ocjenama. Unatoč pravilima, domski život je sve samo ne monoton. Pripadam VI. odgojnoj skupini na čelu s odgajateljicom Dragicom Perišom koja je preuzela vrlo odgovornu ulogu u usmjeravanju mene i ostalih 24 djevojaka tijekom našeg srednjoškolskog obrazovanja. Cimerice su mi starija sestra Leoni i Petra Puškadija, također bivše učenice OŠ Ljudevita Modeca.

Podjela nagrada u Areni 28. rujna za sudjelovanje na državnom sportskom natjecanju u Poreču, na kojem je Elena sudjelovala kao novinarka.

Jesi li zadovoljna izborom škole?

Pohađam VII. gimnaziju (Križanićevu) te sam uistinu zadovoljna izborom škole. Sad napokon na svojoj koži osjećam koliko je srednja teža od osnovne: imamo više predmeta, skoro svakodnevne usmene i pisane provjere te je tempo obrađivanja gradiva puno brži i jako je bitno kontinuirano učiti. U novoj školi posebno sam zadovoljna profesorima, tj. njihovom pristupu nama učenicima, iznimno se trude i jako im je bitno da svi razumijemo gradivo koje objašnjavaju.

S Mijom Negovetić na dodjeli nagrade za sudjelovanje na državnom natjecanju u Poreču.

Koji su ti predmeti laki, a koji teški?

Nažalost, u gimnaziji nema predmeta koji su lagani, ali kad bih baš morala navesti „laki” predmet, tj. onaj koji najmanje učim, to bi zasigurno bio glazbeni koji većini učenika zadaje teške muke, dok meni tu puno pomaže predznanje iz glazbene škole. Od težih predmeta izdvojila bih latinski jer mi je on potpuno novi jezik te trebam redovito učiti nove riječi, nastavke za deklinacije, konjugacije i druga pravila.

Kako ti se sviđa tvoj razred i novo društvo?

Upala sam u veoma ambiciozan razred, gledajući prema cjelokupnom prosjeku razreda, spadamo među najbolje prvaše u školi. Uz VII. gimnaziju često se veže pojam „elitna škola”, što je zapravo istina jer ju pohada velik broj djece čiji su roditelji poznate osobe. Kao primjer navela bih svoju najbolju prijateljicu Pavlu Pervan, kojoj je otac Željko Pervan.

Elena s Pavlom Pervan u X. gimnaziji na turniru iz debate.

Bila si glavna urednica Izvora. Baviš li se i dalje školskim novinarstvo ili si pronašla nove interese?

U srednjoj školi odlučila sam novinarsku karijeru ostaviti po strani i započeti s nečim novim, ali se i dalje rado odazivam kad sam slobodna i kad treba napisati neki tekst za školski list. Trenutno sam članica školskog debatnog kluba VII. gimnazije „Ljiljani” te sam 18. i 19. bila na svojem prvom turniru koji se održao u X. gimnaziji „Ivan Supek”, a teza je bila: Ovaj dom smatra da je jaka diktatura bolja od slabe demokracije. Turniri su najčešće po dva dana (obično vikendom) te samo na ovom dobili tri debate, dvije nažalost izgubili, ali mentori su bili izrazito ponosni na nas s obzirom na to da smo tada svi debatirali prvi put u životu. Sastanke inače imamo jednom tjedno, ali uoči turnira i češće (2-3 puta tjedno po 2 sata).

I za kraj nam otkrij čega se rado sjećaš iz stare škole!

Uvijek se rado prisjećam osnovne škole, prijatelja koje nisam vidjela od kraja 8. razreda, bivše razrednice, profesorice Petre Kačarovski i posebno profesorice Martine Valec-Rebić koja nam je često na satovima hrvatskog pričala općenito o životu te nam uvijek davala korisne savjete.

Elena se svaki vikend rado vraća u Križevce.

Razgovarao: Lukas Valjak, 5. r.
Fotografije: iz Eleninog albuma