Na natječaju o dječjim pravima „My Rights, My Voice” koji je propisalo Vijeća Europe u Strasbourgu učenici 6. a razreda s učiteljicama Senkom Pleše i Sandrom Poštić osvojili su nagradu za najbolji video

Učenici 6. a s mentoricama Senkom Pleše i Sandrom Poštić

Učenici 6. a razreda s učiteljicama Senkom Pleše i Sandrom Poštić osvojili su prvu nagradu za najbolji video na natječaju Vijeća Europe u Strasbourgu o dječjim pravima „My Rights, My Voice” (Moja prava, moj glas).  Na natječaju su mogli sudjelovati i djeca i mladi od 10 do 17 godina, a cilj je bio prikupiti i predstaviti videouratke na temu njihova razumijevanja prava djece. Rok za slanja radova bio je do 15. listopada, nakon čega  je slijedilo ocjenjivanje i odabir te konačno dodjela nagrada u Strasbourgu  od 18. do 20. studenoga.

Zadatak projekta bio je snimiti video u trajanju od dvije i pol minute u kojem djeca dižu glas za one koji to ne mogu. Video 6. a sastoji se od pet scena, odnosno sadrži deset prikaza djece kojima se prava ostvaruju i kojima se krše. U posljednjoj sceni svi sudionici zajedno sviraju i pjevaju završnu pjesmu koju je napisala i uglazbila učiteljica Poštić.

– Učiteljica Poštić i ja odlučile smo se odazvati ovom pozivu na natječaj jer obje smatramo da nam je dužnost i obaveza iskoristiti mogućnost koju imamo kao netko tko radi s djecom, podići svjesnost djece o njihovim pravima, koja se, nažalost, svakodnevno krše i oduzimaju širom svijeta. Želja nam je da naša djeca shvate, u usporedbi s drugom djecom čija se prava krše, koliko ipak imaju sretno i bezbrižno djetinjstvo te da na tome budu zahvalni. Zahvalni na svakodnevnim sitnicama koja se nama podrazumijevaju, a nažalost, te sitnice su velikom broju djece širom svijeta nedostižne. Ujedno nam je i cilj poučiti i pokazati našim učenicima da se trebaju i mogu boriti za slabije i za one koji to iz nekog razloga ne mogu.

Nas smo dvije većinu ljeta provele radno osmišljavajući scenarij, pripremale smo učionicu za snimanje, izrađivale scenografiju, pripremale, nabavljale i šivale kostime, pokušavale sve to pokriti financijski kako bi sve što smo osmislile uspješno realizirale. Nakon snimanja scena slijedila je poprilično komplicirana montaža koju je odradila učiteljica Poštić, a ja sam bila zadužena za dokumentaciju. Budući da je sve bilo na engleskom jeziku, tu nam je uskočila učiteljica Irena Horvat kojoj ovom prilikom zahvaljujemo. – rekla je učiteljica Pleše.

– Kada smo radili video, najvažnije mi je bilo da djeca steknu osjećaj da mogu utjecati i mijenjati svijet. A ovom pobjedom osvijestili su mogućnost da mogu doći do vrha ako se jako potrude, puno i predano rade, ne odustaju kod prepreka, idu i guraju do svojih krajnjih granica. Nakon uloženog truda i rada uvijek dolazi nagrada, a ona izaziva u nama zadovoljstvo te tako gradimo pozitivnu sliku o sebi, razvijamo samopouzdanje i poštovanje prema drugima. – istaknula je učiteljica Pleše.

– Presretna sam, oduševljena, jako sam ponosna na cijeli 6. a. Bili su, mogu reći, čak profesionalni. Bili su jako vrijedni, radili su naporno, ali su bili i jako kreativni, motivirani i to me jako veseli. Također, veseli me što me većina učenika pitala hoćemo li ponovno raditi takve projekte, znači da im se svidjelo. Nadam se da su nešto naučili i da su uživali kao što smo uživale učiteljica Senka i ja. Jako sam sretna zbog ove nagrade i ponosna na njihov rad. – izjavila je učiteljica Poštić.