Tajnica Ljiljana Ivančan pozdravila se s kolektivom

Tajnica Ljiljana Ivančan otišla je u mirovinu nakon dvadeset i šest godina rada u našoj školi. Tijekom toga vremena surađivala je sa sedam ravnatelja i brinula se za oko stotinu djelatnika. Svoj je posao obavljala vrlo stručno i pedantno, i nikada joj ništa nije bilo teško. U razgovoru s njome saznali smo pojedinosti o njezinoj karijeri te kako planira provoditi umirovljeničke dane

Tajnica Ljiljana Ivančan

Kako ste postali tajnica u našoj školi?

Prije ovog radnog mjesta radila sam devetnaest godina kao financijski referent u tvrtki Čelik. Tada sam dobila ponudu za rad u školi jer sam imala potrebnu stručnu spremu. I tako sam ovdje provela 26 godina. Inače, ovo je bila i moja škola, ovdje sam išla u osnovnu školu i u gimnaziju, koja je nekad bila u ovoj zgradi, na drugom katu.

Koji vam je posao bio draži?

Posao tajnice je jako raznovrstan, iziskuje puno čitanja i stalnu edukaciju, puno je širi od posla u financijama gdje radiš samo jednu stvar cijelo vrijeme. Jako sam voljela svoj posao i ništa mi nije bilo teško raditi.

Kako vam je bilo raditi u ovoj školi?

Meni je u ovoj školi bilo jako lijepo, ponajprije jer sam imala savršenu ekipu, suradnike. Sa svima sam uvijek dobro komunicirala, pomagali smo jedni drugima i nikada nije bilo problema. Nažalost, navršila sam 65 godina i morala sam ići u mirovinu, a osjećam se još uvijek sposobnom za rad. Šteta da ne postoji mogućnost da ljudi koji još imaju što dati, ne mogu ostati raditi ako žele.

 Koji ste dio posla najviše voljeli? Čega ćete se rado sjećati?

Jako sam voljela edukacije na koje sam išla zajedno s kolegicama iz stručne službe škole. Puno smo naučile i družile se, baš sam uživala s njima surađivati.

 Surađivali ste s većim brojem ravnatelja. S kim vam je bilo najljepše raditi?

Imala sam sedam ravnatelja u karijeri. Sa svima sam dobro surađivala. Najprisnija sam bila s Draženom Bokanom, s njim sam najduže surađivala, a ostvarili smo i prijateljski odnos.

Kako biste opisali sebe u nekoliko riječi?

Izuzetno sam pedantna i organizirana, sve treba biti na svome mjestu. Naprimjer, na računalu sam uvijek dokumente organizirala u mape i podmape da se u svakom trenutku znalo gdje što stoji i da netko drugi umjesto mene može pronaći to što treba. U mom uredu nikad ništa nije bilo razbacano. Uvijek sam na kraju radnog dana pospremila sve sa stola i ostavila čisto. Mislim da je tako lakše raditi. I kolegici koja me je zamijenila ostavila sam popis u tablicama gdje što stoji da se lakše snađe.

 Kakvi su vam planovi za mirovinu?

Budući da sam nedavno imala osobnu tragediju, suprug mi je preminuo, najprije se planiram malo oporaviti, mislim da ću čitati, dugo se nisam stigla posvetiti čitanju, a to mi je stara ljubav. Također, od djetinjstva jako volim voziti bicikl, baš sam za rođendan dobila novi, električni bicikl. Imam i vrt, tako da zanimacija neće nedostajati.

Priredili ste vrlo lijep domjenak za svoj kolektiv. Kako je prošao oproštaj?

Potrudila sam se da domjenak bude lijep, hranu mi je pripremala gospođa iz SŠ „Ivan Seljanec”. Svima se jako dopalo, pa sam i ja jako zadovoljna. Dobila sam lijep poklon za uspomenu, a ravnatelj Bogdanović uputio mi je dirljive riječi na čemu sam mu zahvalna.

Tekst: Janja Karlovčec, 6. d
Fotografije: iz albuma Ljiljane Ivančan; MVR