Čajanka s Tadijom i Cesarićem
Uz čaj i kekse učenici 8. a i 8. b razreda upoznali su se s pjesništvom Dobriše Cesarića i Dragutina Tadijanovića
Učenici 8. b razreda
Učenici 8. a i b razreda na zabavan su način obradili pjesništvo Dragutina Tadijanovića i Dobriše Cesarića. Zajedno s učiteljicom Martinom Valec-Rebić organizirali su čajanku s Tadijom i Cesarićem. U ugodnoj atmosferi sjedeći na dekicama, uz čaj i kekse čitali su i komentirali pjesme. Svatko je ukratko objasnio svoj izbor, a zatim je izražajno pročitao najdražu pjesmu. S učiteljicom su i protumačili pjesme kako bi spoznali razliku između stila pisanja Tadijanovića i Cesarića.
Učenici 8. a razreda
Rješavali su i stvaralačke zadatke, npr. vizualizirali su i ilustrirali pjesme, snimali izražajno čitanje, preoblikovali pjesme… Jedan od stvaralačkih zadataka bio je povezati stihove iz različitih pjesama u novu pjesmu. Donosimo nekoliko uspjelijih uradaka.
Ljubavna priča
Sve ulice nas vrijeđaju,
A naše duše žeđaju.
Od naše ljubavi i sreće,
Gle, zvijezde su večeras veće.
Ja nisam očekivao spas,
Tvoj nježni čuo sam glas.
I ti mi ruku svoju pruži,
I ljubav nas u jedno združi!
Crne oči
Samotan lutam večernjim ulicama
Pun sjena i tišine.
Stajat ću na vrhu dugo, dugo, dugo.
Ja volim ići snježnim ulicama
Sunce pade za rub hrastika
A sjenke granatih stabala
Narisaše.
Iza bijelih oblaka
Promišljao sam zabrinut
Zašto nosim suze u crnim očima?
Proljeće
Odmaknuvši svilene zavjese,
Naslonjen rukama na rešetke prozora
Na kojoj se blista rosa kao suze.
Šuma od ljiljana bijelih oko tvog odra
Nad mojom glavom, visoko,
Oblak se diže iz bezdana.
Miruju bijeli oblaci:
Nebo je modro platno
cvijećem osuto.
Krošnje zelene.
Vjetar se ljulja u granama.
Stara kruška na vjetru glavu sagiba.
U slapu zelene mjesečine
Gdje mlad vjetar njiše teške klasove
Visokog žutog žita.
Te tvoje modre oči, u polju lanovo cvijeće,
Zar ne čuje, u daljini, žamor svatova?
Sjaj ljubavi
U tvojim očima,
radosne misli.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit.
Pred ogledalom je zastala.
Ko da je težinu htjela potisnut,
od naše ljubavi i sreće.
Odmiču ljeta, i srce nam stari.
Sve se želje naglo u dušu povuku,
rošlost se javi slatko kao flauta.
to skriva u svom čudnom sjaju?
Tekst: Melani Brežac, 8. r.
Fotografije: MVR