Učitelj Bogdanović dobio papin blagoslov i čestitku

Naš učitelj glazbene kulture Ozren Bogdanović dobio je blagoslov i čestitku pape Franje za dvadeset godina glazbenog i religijskog života u Crkvi kao orguljašu i dirigentu crkvenih zborova. Osim što je voditelj zbora grkokatoličke katedrale, učitelj Bogdanović dirigent je i vrlo uspješnoga Hrvatskog pjevačkog društva „Kalnik” u kojemu pjeva i nekoliko naših učiteljica te školskoga zbora učenika mlađega uzrasta 

s papinim blagoslovom

Kako ste se osjećali kada ste dobili priznanje?

Jednom riječju blagoslovljeno, sretno i ponosno. Dobiti od vrhovnog poglavara Katoličke Crkve priznanje, zahvalu i blagoslov za uspješan rad u profesionalnom životu crkve ne može se nikako drugačije nazvati nego blagoslovljeno. Priznanje sam dobio za dvadeset godina rada u crkvi na području glazbe kao orguljaš, pjevač i voditelj zborova.

Trenutno vodite dva križevačka zbora. Otkud ta ljubav prema zborskome pjevanju?

Uvijek sam bio zagovornik tvrdnje da je glas najljepši instrument. Oduvijek sam u zborskoj glazbi pronalazio nešto posebno lijepo, nešto što se na poseban način doživljava i zato sam se odlučio baviti zborovima. Najviše volim mješovite zborove jer je kombinacija muških u ženskih, zrelih i manje zrelih glasova mojem uhu najljepša. Zborovima se bavim odavno, osnivao sam ih i vodio u križevačkim župama i župama okolice Križevaca, a deset godina sam bio dirigent Muškog vokalnog zbora „Ivan Goran Kovačić” u Zagrebu. Sada već jedanaestu godinu vodim zbor u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima, koji sam i osnovao.

učitelj kao orguljaš u mlađim danima

Katedralni zbor kakav zaslužuje stolna crkva

Kako ste došli na ideju da osnujete Katedralni zbor?

Upravo zbog toga što je istočna Crkva – a naša grkokatolička Crkva pripada istočnoj Katoličkoj Crkvi – bazirana na zborskome pjevanju, ona ne poznaje instrumente kao što poznaje Rimokatolička Crkva, već se sve bazira na ljudskome glasu. Već sam rekao kako me oduvijek posebno očarava ljudski glas kad pjeva, zahvaljujući tome došao sam na ideju da naša katedrala zaslužuje imati pjevački zbor kao što je imala prije 100 godina, otkad datiraju najstariji zapisi o zborskome pjevanju u Križevcima.

O kakvim se zapisima radi?

Križevački biskup Julije Drohobeczky (1853. – 1934.) katedralu je izgradio u duhovnom smislu, a onda i materijalnome smislu jer svoj izgled zahvaljuje njemu. Bio je posebni ljubitelj kulture, umjetnosti, arhitekture, pa onda i glazbe. On je u Križevcima oko 1900. godine osnovao Glazbeni zavod. Taj je zavod osnovan  prije zagrebačkoga, naime, biskup je bio osnivač i mecena Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu, ali tek nakon što ga je osnovao u Križevcima. Kad je Hrvatskom pjevačkom društvu „Kalnik”,  koje ove godine slavi 120 godina, zbog financijskih problema prijetilo gašenje nakon samo tri godine djelovanja, biskup Drohobeczky uplatio mu je novac, i to toliku svotu da je moglo funkcionirati sljedećih nekoliko godina. Kako sam ja sad već pet godina dirigent HPD-a „Kalnik”, a s obzirom na činjenicu da nam je grkokatolički biskup pomogao u najtežim vremenima, smatrao sam da križevačka katedrala zaslužuje imati dobar mješoviti zbor kako dolikuje stolnoj crkvi jedne biskupije.

katedralni zbor

Gdje još pjevate osim na misi? Imate li kakvih osobitih uspjeha?

Pjevamo i na manjim ili većim svečanostima, međutim nikad nismo išli na natjecanja jer se zbog praćenja crkvenih događaja nismo imali vremena posvetiti pripremanju za natjecanje. Međutim, uvijek smo sudjelovali na županijskim smotrama pjevačkih zborova na kojima smo dobivali izvanredne kritike stručnih članova žirija, kojima je uglavnom bilo žao da naš zbor ne postane i jedan od županijskih laureata za državna i međunarodna natjecanja. Najveći uspjeh zbora je taj što je proputovao velik dio Europe, a nekolicina je članova bila na hodočašću u Izraelu. Tako da smo koncerte i svečane liturgije pjevali diljem Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Ukrajine, Slovačke, Italije, a od toga jednom i u Rimu, gdje smo sudjelovali na općoj audijenciji kod pape Benedikta XVI., koji je danas papa emeritus.

Jeste li imali kakvu pomoć kod osnivanja katedralnoga zbora?

Glavna podrška bio mi je katedralni župnik Mihajlo Simunović, koji i sam potječe iz glazbene obitelji, a njegova su djeca išla sa mnom u glazbenu školu. Bio mi je velika pomoć u okupljanju većeg broja zainteresiranih građana. Tako smo na prvoj probi imali čak tridesetak mogućih pjevača. Zbor se nekada smanjivao, nekada povećao, a danas broji oko 20 članova. Ponekad nas, uz pomoć Hrvatskog pjevačkog društva „Kalnik”, pjeva i do 35.

Gdje i kako vježbate u vrijeme korone?

U doba korone vježbamo u velikoj dvorani na prvom katu biskupskoga dvora. Dvorana je jako velika i u koju stane stotinjak ljudi. Priznajem da nas ponekad ometu predivni portreti svih križevačkih biskupa koji nas okružuju, kao i veličanstveno oslikan strop. U dvorani možemo ostvariti propisani razmak od dva metra, a prema preporuci stožera zborovi smiju pjevati bez maski i u otvorenom i u zatvorenom prostoru, što nam puno olakšava rad.

Jesu li pjevači ujedno i članovi Grkokatoličke Crkve?

Članovi Katedralnog zbora nisu uopće grkokatolici, primamo svakoga tko poštuje prostor u koji je došao i koji voli zborsku glazbu takvoga tipa. Dobrodošli su članovi bilo koje vjeroispovijesti ili vjerskoga uvjerenja. Susreli smo se u Novom Sadu s jednim grkokatoličkim zborom u kojemu nisu članovi samo rimokatolici i grkokatolici, već pjevaju u njemu i protestanti i muslimani.

Misa na staroslavenskom jeziku

Opišite nam glazbu koju izvodite.

Kao što rimokatolička misa ima svoje prepoznatljive dijelove, kao što su primjerice Gospodine, smiluj se, Slava Bogu na visini, Svet, Blagoslovljen, Jaganjče Božji, tako i istočna Crkva ima zadane dijelove mise. Ona se, kao i rimokatolička, sastoji od tri dijela. Najprije je služba riječi s čitanjima, zatim pretvorba kruha i vina u tijelo i krv Kristovu, i na kraju pričest i  završne molitve i blagoslov. Misa je malo dulja i ima malo više molitvi koje se pjevaju, recitiraju i čitaju. Ono u čemu je najveća razlika jest to da se misa odvija na staroslavenskom jeziku, službenom jeziku istočne Crkve. Tu treba uvijek naglasiti da grkokatolici također pripadaju Katoličkoj Crkvi. Premda se razlikuju po obredu, premda se svećenici smiju ženiti, premda se križaju s tri prsta kao znakom Trojedinoga Boga, njima je glavni poglavar papa. Liturgija je slična prvoslavnoj, ali je katolička.

Možete li nam izrecitirati nešto na staroslavenskome?

Evo, mogu izmoliti Očenaš. Imamo puno istih molitava, jedna od njih je molitva Gospodnja, Očenaš, koji mi u rimokatoličkoj crkvi molimo na hrvatskom jeziku, a grkokatolici je mole na staroslavenskome. Ide ovako:

Otče naš, iže jesi na nebesjeh
da svjatitsja imja Tvoje,
da priidet carstvije Tvoje:
da budet volja tvoja
jako na nebesi i na zemlji.
Hljeb naš nasuščnij
dažd nam dnes,
i ostavi nam dolgi našja,
jakože i mi ostavljajem
dolžnikom našim:
i ne vovedi nas vo iskušenije,
no izbavi nas od lukavago. 

Spomenuli ste biskupa. Nedavno ustoličenje novoga biskupa velik je događaj za naš grad. Vi ste njegov bliski suradnik?

Križevačka je biskupija stara 250 godina. Prije toga je nekoliko stoljeća bila Marčanska jer se zvala po mjestu Marča kod Kloštra Ivanića. Međutim, zadnjih šest desetljeća biskupijom se upravljalo iz Zagreba. Upotrebljavala se za dnevne i nedjeljne mise i ništa više. S vremenom se uredila bogata knjižnica i muzej, međutim svećenstva i biskupa nije bilo. Kad je prije nekoliko mjeseci imenovan novi križevački biskup, koji je jedan od devet najmlađih biskupa svijeta, monsinjor Milan Stipić, on je odlučio da će se nakon ređenja preseliti u Križevce i ovdje pokrenuti duhovni i kulturni život kakav doliči jednoj biskupiji. Biskup je već osnovao samostan za muški red koji djeluje u Kričkama kraj Drniša, a dva monaha iz toga samostana stanuju ovdje u Križevcima. Isto tako, ovdje će biti i njegov kancelar, danas-sutra će se možda imenovati i kanonici stolnog kaptola križevačkog. Planiramo otvoriti i ured za kulturu i crkvenu glazbu. Biskupija će više pomagati i sestrama bazilijankama koje ovdje imaju starački dom i dom za nezbrinutu djecu. Ja sam biskupov bliski suradnik i pomagao sam puno u njegovoj pripremi za biskupsko ređenje, osobito oko pjevanja. Trebalo je tri sata izdržati pjevajući jer se u istočnoj liturgiji pjeva neprekidno, vrlo je malo recitiranih dijelova mise. Nadam se da ćemo uspjeti našu katedralu podići na nivo da postane središte križevačkoga duhovnog i kulturnog života.

zbor s novim biskupom Milanom Stipićem

Križevački gradski zbor

Voditelj ste i drugog križevačkog zbora – Hrvatskog pjevačkog društva „Kalnik”. Kakav je to zbor?

Kao što sam spomenuo, Hrvatsko pjevačko društvo „Kalnik” staro je 120 godina. Nažalost, obljetnicu nećemo moći obilježiti zbog ove epidemiološke situacije, tako da čekamo prvu priliku da okupimo i sadašnje i bivše članove zbora pa da održimo svečani, veličanstveni koncert kakav doliči takvoj velikoj obljetnici. To je svjetovni, gradski zbor, kojem je dužnost sudjelovati na gradskim svečanostima. Zbor redovito sudjeluje i na natjecanjima. Pjevamo raznoliku glazbu koja se razlikuje karakterno i stilski te koja pripada različitim povijesnim razdobljima. Kako bismo razveselili građane, često održimo i veselije koncerte s modernom, popularnom glazbom, tako smo imali koncert s pjesmama iz filma Tko pjeva, zlo ne misli, koncert filmske glazbe, koncert zborske obrade rock-glazbe, koncert starih šlagera i balada. Uvijek napunimo najveću križevačku dvoranu, nikad nema dovoljno mjesta na tim koncertima.

Koja je razlika u vođenju spomenutih dvaju zborova?

Maestro Vladimir Kranjčević, moj profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji, uvijek je govorio: „Kad dirigiraš duhovnu glazbu, moraš moliti. Ako je ne osjećaš kroz duhovnost, ona će biti samo hrpa naštrebanih nota, bez pravog osjećaja.” I ja se toga držim. Kad želimo razveseliti ljude na svjetovni način, onda raspalimo tako da ljude dignemo sa stolica i da s nama zaplešu. Međutim, kad radimo duhovnu glazbu, onda se moramo posvetiti doslovno svakoj riječi koja se nalazi u tekstu s posebnim poštovanjem.

Hrvatsko pjevačko društvo „Kalnik”

Dječji zbor među najboljima u Hrvatskoj

U našoj školi vodite pjevački zbor učenika mlađeg uzrasta. Na što ste osobito ponosni?

Volim podučavati djecu glazbi. Smatram da glazba nije samo glazbena, već i opća kultura. Kako sam se našao u vođenju zborova, tako sam po zaposlenju u našoj školi preuzeo dječji zbor i mogu reći da smo u svega tri godine sjajno napredovali. Škola je prije imala dosta brončanih plaketa, a sa mnom je zbor dvije godine osvojio srebrnu, a treće godine i zlatnu plaketu, kad smo proglašeni i trećim najboljim školskim zborom u Hrvatskoj. Veseli me što na taj način mogu doprinijeti promicanju naše škole, jer sam i ja kao učenik pjevao u tom istom zboru.

Autor ste i himne naše škole. Kako je do toga došlo?

To je posebna anegdota. Kao srednjoškolac prolazio sam gradom i tadašnji ravnatelj, pokojni profesor likovne kulture Dragutin Orak, koji mi je u osnovnoj školi dvije godine bio razrednik, zaustavio me i rekao: „Čuj, Beethoven,” tako me je zvao, „morao bi napisati himnu škole.” A ja sam ga upitao kakva bi trebala biti. Odgovorio je da treba biti jednostavna i vesela, da je djeca mogu lijepo pjevati. Pokušao sam se izvući rekavši da se nisam nikad okušao u skladanju, ali on me je uvjeravao da ja to mogu. Dao mi je rok od šest mjeseci, do Dana škole. Međutim, ja sam već za pet dana došao k njemu i odsvirao mu himnu koju sam skladao.

Otkud ideja za tekst?

Ne znam ni sam. Znao sam pisati pjesmice za školski list Izvor, često su mi bile i objavljene, ali se nisam smatrao nekim posebnim talentom. Kako je taj tekst za himnu samo izašao iz mene, ni sam ne znam opisati. Ali ako je drugima lijepa i vesela, meni je jako drago i ponosan sam da je moja pjesma himna moje škole.

Himna škole:

zbor škole na državnom natjecanju

Razgovarala: Lana Gršić, 7. r.
Fotografije: iz albuma učitelja Bodanovića