U Zagrebu smo se ukrcali na autobus za Budimpeštu. Imali smo vlastitog vodiča koji nam je govorio o povijesti, znamenitostima i karakteristikama Budimpešte, kako bi se pripremili za ono što idemo vidjeti. Bila sam vrlo sretna i uzbuđena, iako mi to nije bilo prvo putovanje izvan granica naše države. Putovali smo nekoliko sati, putem vidjeli Balaton ili Blatno jezero, a pri dolasku u Budimpeštu grad smo razgledali iz autobusa. Predgrađe Budimpešte vrlo je nalikovalo na Zagreb, a što smo se više približavali unutrašnjosti grada, ona je postajala sve ljepša, nazirale su se velike znamenite povijesne građevine.

Budimpešta je grad podijeljen na dva dijela – Budim i Peštu, a dijeli ih rijeka Dunav koja prolazi i kroz našu državu. Budim i Pešta povezani su mostovima kojih ima čak devet, a neki od njih su Margaretin most, Elizabetin most, Most slobode, Lančani most. Na Dunavu ne postoje samo mostovi, već i riječni otok – Margaretin otok.

Dakle, nakon dolaska u hladnu, zimom obavijenu Budimpeštu, iskrcali smo se i pošli glavnom Váci ulicom prema glavnom, Vörösmartyjevom trgu na kojem je uoči Božića bio postavljen veliki božićni sajam. Na tom trgu bila je čuvena slastičarnica Gerbaud, u kojoj komad torte stoji 50-ak kuna. Prava sitnica! Inače, Mađarska je u Europskoj uniji, ali ima vlastitu valutu – forintu, koja ima vrlo malu vrijednost. Da objasnim, 200 forinti iznosi samo 5 kuna! Na trgu smo se rastali sa svojim vodičem. Prvo smo ručali, a zatim krenuli u obilazak Pešte.

Budimpešta se priprema za Božić

Mnoštvo peštanskih znamenitosti

Budimpešta je zaista prepuna povijesnih i kulturnih znamenitosti. Mađarski jezik bio mi je teško razumljiv, pa smo se sporazumijevali na engleskome. Najprije smo posjetili Mađarsku nacionalnu galeriju u kojoj su postavljene različite izložbe. Zatim smo imali priliku vidjeti najveću sinagogu u Europi i drugu po veličini u svijetu, Sinagogu Dohány. Bazilika sv. Stjepana (Ištvana) svoje je ime dobila po prvome mađarskome kralju Stjepanu, a zatim smo vidjeli i Mađarsku državnu operu. Ispred opere bile su postavljene saonice iz scenografije za predstavu „Orašar” što me uistinu oduševilo jer sam već gledala balet „Orašar”.

Najveća građevina u cijeloj Mađarskoj jest zgrada Parlamenta koja je građena u neogotičkom stilu s kraja 19. stoljeća te sam i nju imala prilike vidjeti. Zanimljivost su i brojna kupališta koja su „donijeli” Turci prilikom pokušaja osvajanja Mađarske, a samo neka od njih su kupališta Gellért, Király, Lukács i Széchenyi.

Zgrada Parlamenta

Nakon cjelodnevnog hodanja Budimpeštom došao je i vrhunac dana – vožnja brodom po Dunavu, koja me se posebno dojmila. Pogled iz tople, udobne unutrašnjosti broda u taj divni osvijetljeni grad i sve njegove ljepote zaista ostavlja bez daha. Ali, sve što je lijepo kratko traje pa tako i ovaj očaravajući završetak dana. Nakon vožnje smjestili smo se u hotel. No, avantura nije bila gotova.

Kraljevska strana grada – Budim

Drugoga dana već u rano jutro uslijedio je polazak i nastavak naše avanture. Autobus nas je preko mosta prevezao u drugu stranu grada – Budim. U Budimu se nalazi Kraljevska palača ili Budimski dvorac koji je bio dom mnogih kraljeva, a danas je u njemu nalaze muzeji, knjižnice, spomenici i čak jedno kazalište. Od stotina znamenitosti, tu je jedna od posebne važnosti za Budim – crkva sv. Matijaša. U njoj je za caricu okrunjena austrijska carica Elizabeta, žena Franje Josipa, poznatija pod imenom Sissi. Odmah pokraj crkve sv. Matijaša nalazi se Ribarska tvrđava i Riblji bastioni koji se sastoje od nekoliko kula iz kojih se vidi cijela Budimpešta i Dunav.

Ribarska tvrđava

Trg heroja zasigurno je najpoznatiji trg u Budimu. To je veliki, raskošni trg na kojemu se nalaze kipovi svih važnih osoba iz mađarske povijesti, od prvog kralja Stjepana do političara iz Francuske revolucije, Lajosa Kossutha. Nakon vožnje autobusom do svih važnijih mjesta u Budimu, otišli smo na vrlo poznatu Citadellu, koja se nalazi na Gellert brdu. Citadella je mjesto na brdu s kojeg se vidi cijela Budimpešta, a na vrhu se nalazi Kip slobode, žena koja u znak slobode u visoko podignutim rukama drži list palme. Po poznatom Gellert brdu naziv su dobili i hotel i ljekovito kupalište, ali zašto je Gellert brdo baš tako zanimljivo? Gellert je brdo dobilo naziv po jednome svećeniku misionaru, Gellertu, koji je u doba Osmanlija širio kršćanstvo. Stanovnici brda su se pobunili i odlučili ubiti svećenika strpavši ga u bačvu i bacivši niz brdo u Dunav, pa se i dandanas to brdo zove Gellert brdom.

Nakon razgleda Budima imali smo vremena za šetnju i kupnju do polaska. Naravno, sama pomisao na polazak kući u meni bi izazvala razočaranje, ali u Hrvatsku smo se morali vratiti. Dva dana u Budimpešti s mojom obitelji za mene su bila nevjerojatna, nezaboravna i jednostavno divna. Tko zna, možda se jednom i vratim u ovu divnu „Kraljicu Dunava”.

Tekst i fotografije: Dorotea Vrbančić, 8. e