Najmlađi križevački promatrač ptica
Bivši učenik naše škole Hrvoje Pleše danas je maturant križevačke gimnazije. Hrvoje se bavi i neobičnim hobijem za mladu osobu ‒ promatranjem i proučavanjem ptica. Otkrijte kako je započeo njegov interes za ptice i kakvi su mu planovi za budućnost
Nekada si bio naš učenik, a sada si maturant gimnazije. Uskoro ti završava nastava, kakvi su ti planovi za daljnje školovanje?
Završavam Gimnaziju Ivana Zakmardija Dijankovečkoga ovdje u Križevcima, prirodoslovno-matematički smjer. Imam još svega pet dana nastave, ali nisam zabrinut zbog toga. Volio bih studirati biologiju, na kasnijim se godinama fokusirati na zoologiju i diplomirati u tom području. Nadam se da će sve ići po planu.
Križevačka gimnazija ‒ škola po Hrvojevoj mjeri
Kako ti se sviđa tvoja škola?
Dosta je dobra, pogotovo prirodoslovni-matematički smjer, njega bih preporučio svakome tko ima želju raditi i učiti više. Taj smjer upisuju najbolji učenici pa se ne oteže gradivo, nego se može više toga napraviti. Također postoji nastava dodatne kemije i biologije, što je mene osobito zanimalo. Gimnazija je imala odlične rezultate ove školske godine na državnim natjecanjima.
Jesi li ti postigao kakve uspjehe na natjecanjima?
Svake sam godine na županijskim natjecanjima iz biologije osvajao jedno od prva tri mjesta, a u drugom sam razredu išao na državno iz biologije i bio sam šesti.
Kad se u tebi javila ljubav prema biologiji i osobito prema pticama?
Otkad znam za sebe volim životinje, baš kao što me oduvijek zanimala i znanost. Na završetku osnovne škole mislio sam da ću studirati kemiju. Međutim, tijekom prvog razreda i osobito u ljeti između prvog i drugog razreda polako sam skliznuo u biološke vode zainteresiravši se za ptice. Naime, u to je vrijeme Josip Turkalj, bivši učenik gimnazije koji je tada bio student biologije, održao predavanje „Ptice ‒ recentni dinosauri”. Tad je planula prva iskra moje ljubavi prema tom hobiju. U početku sam skupljao perje, a zatim sam istraživao kojoj ptici pripada koje pero. Toga sam ljeta postao početnik promatrač.
Hrvojevo prvo promatranje ptica s Josipom Turkaljem u ožujku 2016.
Jedan od najmlađih promatrača ptica u Hrvatskoj
Što zapravo radiš? Što su tvoji zadaci kao promatrača ptica?
U toplije doba godine ptice su najaktivnije rano ujutro, zato ustanem oko pola šest, i odem van grada na neki teren. Nosim sa sobom fotoaparat, dalekozor, neki blok za pisanje i olovku. Zapisujem koje ptice vidim i čujem, a kad dođem doma, sjednem za računalo i unosim te podatke na internet, na englesku stranicu ebird.org koja skuplja podatke iz cijeloga svijeta te na hrvatsku stranicu fauna.hr koja je još relativno nova. Pomoću tih podataka znanstvene institucije mogu raditi istraživanja kako se kreću brojevi u populacijama raznih vrsta ptica.
Kako uspiješ prepoznati pticu po zvuku?!
Svaka ptica ima različit pjev, neki se, jasno, razlikuju više od drugog. Ja sam naučio razlikovati pjev pojedinih vrsta tako što sam slušao CD s pjevovima svih vrsta europskih ptica koji mi je dao Josip Turkalj. Ima i na internetu jedna odlična stranica, zove se xeno-canto.org, na kojoj ljudi dijele snimke ptičjeg pjevanja. Inače, pjev je vrlo važan jer pticu češće možete čuti nego vidjeti.
Hrvoje vodi promatranje povodom Europskog dana promatranja ptica 30. rujna 2017.
Održao si predavanja o pticama u školi i gradskoj knjižnici. Kako je došlo do tih predavanja?
Moje prvo predavanje bilo je u multimedijskoj dvorani Gradske knjižnice „Franjo Marković” i zvalo se „Ptice Križevaca i okolice”. Nastalo je na poticaj moje profesorice kemije i biologije Gordane Pintarić-Kovač. Meni je to bilo prvo veće predavanje, a pokušao sam približiti ljudima neke češće vrste ptica koje svakodnevno vidim na putu od kuće do škole. Zbilja sam uživao radeći na prezentaciji i prenoseći svoje znanje o pticama na slušatelje.
Hrvojevo predavanje u multimedijskoj dvorani u travnju 2016.
Sudjelujem na otvorenim satovima biologije u organizaciji biološke skupine u gimnaziji, gdje isto držim manje predavanje. Ove godine sam imao predavanje za Maticu umirovljenika i starijih osoba Križevci i to mi je bilo apsolutno najdraže predavanje jer su mi ljudi poslije predavanja prišli i pričali koje su oni ptice vidjeli.
Početkom svibnja vodio si promatranje ptica u sklopu projekta Global Big Day. Možeš li objasniti o čemu se radi?
Kad se ukaže prilika, kao što je bio Global Big Day, na promatranje ptica povedem neku grupu i nastojim zainteresirati još ljudi za ovaj hobi jer priroda je prevelika da bi se samo znanstvenici bavili terenskim istraživanjem, vrlo je bitna i suradnja s entuzijastima. Global Big Day je projekt američkog instituta Cornell Lab of Ornithology, a radi se o jednome danu u kojemu istraživači iz cijeloga svijeta masovno promatraju ptice i podatke unose na spomenutu stranicu ebird.org. Ove je godine 5. svibnja čak 28 tisuća ljudi iz 170 zemalja diljem svijeta promatralo ptice. Zapazili su 6899 različitih vrsta ptica, u Hrvatskoj su toga dana primijećene 93 vrste ptica.
Promatranje ptica pod Hrvojevim vodstvom na Global Big Day 5. svibnja 2018.
U Križevcima postoji još jedna osoba koja se bavi pticama, to je Darko Podravec, suprug naše profesorice matematike. Jesi li s njim u kontaktu?
Da, jesam. Čujemo se s vremena na vrijeme i sretnem ga nekada na događanjima vezanim uz ptice. Nedavno je imao predavanje o pticama u Gradskoj knjižnici. Zvao me par puta da idem s njim na ribnjak Blatnica kod Bjelovaru, nažalost, nisam mogao ići, ali vjerujem da će u budućnosti biti još prilika.
Želio bi postati ornitolog
Rekao si da misliš studirati biologiju pa kasnije specijalizirati zoologiju. Vjerojatno i ornitologiju, granu zoologije koja se bavi proučavanjem ptica?
Točno. Na ovim višim godinama postoji smjer Zoologija, a u sklopu tog smjera na petoj godini postoji predmet Ornitologija. Iako ptice volim najviše od svih ovih skupina životinja, volim i ostale životinje, zato mislim da je taj smjer idealan za mene. Završni rad na fakultetu bih volio napraviti na temu ornitologije.
Koliko u Hrvatskoj ima posla za ornitologe?
Posla za ornitologe ima iznenađujuće puno jer je ornitologa u Hrvatskoj malo. Baš sam jučer s Josipom Turkaljem bio na promatranju čestih ptica, pričao je da im nedostaje ljudi za otići na teren svuda po Hrvatskoj. Važno se i za vrijeme studiranja povezati s nekom organizacijom koja se bavi pticama.
Koliko je u Hrvatskoj organizacija koje se bave promatranjem i zaštitom pticama?
Ne znam točan broj, ali znam da su dvije najjače organizacije za zaštitu prirode Udruga BIOM i Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode. Hrvatsko ornitološko društvo je dosta nazadovalo zadnjih pet do deset godina.
Neobičan hobi za mladu osobu
Je li tvoj hobi neobičan, osobito kad se usporediš s vršnjacima?
Da, neobičan je za tinejdžera, u Hrvatskoj možda postoji još jedna osoba moje dobi koja se bavi pticama. Interes za ptice najčešće pokazuju djeca promatrača. U SAD-u možda ne bi bilo čudno da se netko mlađi bavi pticama, ali kako mi u Hrvatskoj općenito imamo malo promatrača, onda je i statistički manje vjerojatno da će se pojaviti netko moje dobi. Ipak, moram naglasiti da su mi prijatelji iz razreda, osobito u početku kad sam se počeo baviti tim hobijem, dali punu podršku i na tome sam im jako zahvalan.
Imaš li još koji interes?
Volim crtati, crtanje mi je, također, jedan od hobija još od djetinjstva. Sad nastojim što realističnije crtati ptice po uzoru na crteže kakve nalazimo u ključevima za prepoznavanje ptica. Crtanje nekako ide uz biologiju.
Prije si i svirao trubu, sviraš li još uvijek?
U glazbenu školu više ne idem. Ali sam još uvijek član Gradskog puhačkog orkestra Križevci. Svirao sam i klavir jer je to bio obvezan predmet prve dvije godine u srednjoj glazbenoj školi. Odustao sam jer mi je popustio interes za glazbu kakav sam nekad imao. Provodio sam mnogo vremena tamo, a osjećao sam da bacam vrijeme. I kod kuće sam još morao dodatno učiti i vježbati za glazbenu pa mi nije ostajalo vremena za hobi kojim sam se počeo baviti, a koji mi je jako važan i osjećam se neispunjeno ako se ne bavim njime. Iskreno, mislim da mi je to bila jedna od boljih odluka u životu. Ali ako je netko u dilemi oko upisa srednje glazbene škole, uvijek bih mu savjetovao da pokuša, lakše će se ispisati nego da se naknadno upisuje.
Koliko ti ostaje vremena za hobi s obzirom na obveze u školi?
Zapravo dosta. Ali vjerujem da sam u manjini, ja dosta pratim na satu pa zapamtim i nemam toliko posla doma.
I za kraj prisjeti se dana u osnovnoj školi, čega se sjećaš?
U osnovnoj mi je školi bilo teško naći osobe sličnog interesa pa sam taj period proveo dosta samotnjački. Kad sam se upisao u srednju školu, našao sam mnoštvo ljudi sličnih interesa, i moram priznati da su mi pomogli u socijalnom oporavku. Ono čega se rado sjećam iz osnovne škole je definitivno dodatna iz kemije, i objavljivanje stripa o svetom Marku Križevčaninu za Dane hrvatskih svetaca i blaženika. Moj brat Martin i ja napravili smo strip u obliku plakata, koji je osvojio prvu nagradu na natječaju pa ga je Glas Koncila objavio u obliku knjižice.
U razgovoru s novinarkama Izvora.
Tekst: Lea Štragelj, 7. r.
Fotografije: iz Hrvojeva albuma; MVR; Emina Mikulec, 8. r.