860

Josipovo ostvarenje snova

Gledate li rado filmove u kojima možete vidjeti svakodnevno školovanje djece u stranim zemljama? Sjećate li se osobnih školskih ormarića, školskih odora, ručanja u kantini, maturalnih plesova i zabava? E, to je Josipu svagdašnjica. Josip Martinčić, bivši učenik naše škole, odlikaš, glumac, literat i novinar, redoviti sudionik smotre LiDraNo, prije dvije je godine dobio stipendiju za školovanje u Velikoj Britaniji te je križevačku gimnaziju zamijenio dvorcem Henrika VIII. Sigurno vas zanima što nam je Josip ispričao o ostvarenju svoga sna

Na državnom natjecanju u plesu Josipova skupina osvojila je drugo mjesto.

 

– U prvom razredu gimnazije surfao sam internetom i na portalu jednog dnevnog lista naišao na članak o školovanju u SAD-u. Tekst me doveo do stranica Foruma za slobodu odgoja na kojima sam pronašao natječaj za školovanje u Velikoj Britaniji. Privuklo me i odlučio sam se prijaviti – ispričao nam je Josip početak ostvarenja svoga sna.

Kako je Josip tijekom cijeloga školovanja bio izvanredan učenik, šest puta sudjelovao na državnome LiDraNu u različitim kategorijama, aktivno sudjelovao i volontirao u gradskim i vjerskim manifestacijama, nije neobično što je uspio izboriti jednogodišnju stipendiju za školovanje u Velikoj Britaniji, s mogućnošću da ostane i duže ako se pokažem dobrim učenikom.

Škola u dvorcu Henrika VIII.

Čim su mu javili da ga je odabrala škola New Hall School pokraj mjesta Chelmsford u Engleskoj, na Googleovoj karti provjerio je kako ta škola izgleda. Na slici je vidio malu građevinu i razočarano pomislio da je dobio neku seosku školicu, no ispostavilo se da je ta zgrada – tek ulaz u prostor škole!

– Radi se o građevini koja je nekad bila dvorac engleskoga kralja Henrika VIII., a ove godine slavi 371. rođendan. U njoj je katolička škola koju vode časne sestre. Trenutno ima oko osamsto učenika i vrtić za djecu od tri godine naviše, a prostor škole sastoji se od ulaza, sale, kapelice, dvorane, kazališta, osam terena za razne sportove, bazena za plivanje, jezera za pecanje, laboratorija, ogromne knjižnice i čitaonice, prostorija za odmor između satova, kuhinje i samih učionica s pametnim pločama i svim mogućim priborom – nabrajao je Josip dok su se nama širile oči.

Manji broj predmeta, ali puno učenja

Josip sada polazi dvanaesti razred. Učenici imaju pravo odabrati četiri glavna predmeta pa je Josip izabrao biologiju, matematiku, dramu i englesku književnost.

– Iako imamo manji broj predmeta od hrvatskih vršnjaka, doista puno i naporno učimo. U jednoj godini učenja nekog predmeta uspijemo usvojiti gradivo iz čak tri udžbenika! Rad je kvalitetniji jer je u učionici maksimalno četrnaest učenika i sav mogući pribor i pomagala su nam dostupna. Budući da imamo malo predmeta, sadržaji se proučavaju u dubinu, do najsitnijih detalja – objašnjava Josip.

Slušanje predavanja Josipu sada više nije problem, iako se u početku teže snalazio zbog jezične barijere. Nakon razdoblja prilagodbe Josip se našao među najuspješnijim učenicima.

Cjelodnevni rad

Rečeno je da su radni dani u ovakvim školama naporni, ali što to zapravo znači?

– Buđenje je u sedam sati, u pola osam već moramo biti na doručku odjeveni u školsko odijelo. Kako je ovo katolička škola, prije doručka može se sudjelovati u kratkoj jutarnjoj molitvi. Malo prije pola devet je skup koji se naziva tutorial, nešto slično kao sat razrednika kod nas, a zatim počinje nastava. Za vrijeme velikoga odmora koji traje dvadeset minuta odlazimo u dvoranu za odmor gdje pijemo čaj zavaljeni u kožne naslonjače.

Pa ne zvuči strašno, zar ne?

– Nešto iza podneva idemo na ručak. Hrana je izvrsna i raznolika, svaki se dan može birati sa švedskoga stola. Nakon ručka ponovno se održava tutorial i provjerava jesu li svi prisutni. Slijede još dva sata po sedamdeset minuta, a zatim je vrijeme za čaj. Vjerojatno ste čuli da su čaj i keksi omiljena engleska poslijepodnevna poslastica. Kasnije slijede slobodne aktivnosti, večera, nakon koje je obavezno učenje u svojoj sobi. Imamo otvorena vrata da učitelji vide što radimo, što mi ne pada teško jer mi, da bih usvojio sve što u školi čujem, uistinu treba učenje i vježbanje. I tek nakon toga imamo slobodno vrijeme za druženje s prijateljima ili odmor. Malo prije dvadeset i tri sata moramo biti u svojoj sobi i spremni za počinak – ispričao je Josip.

Još uvijek mislite da je lako ovako svaki dan?

Zauzeo vodeće pozicije

Učenici su podijeljeni u domove, a svaki dom ima svog vođu i zaštitnu boju. Do prošle godine postojala su četiri doma po dvjesto učenika, a ove godine formirana su još četiri doma i Josip je izabran za vođu narančastoga doma.

– Između sedamdesetak prijavljenih kandidata izabran sam za vođu novoga doma. Odabrao sam narančastu boju i vodim preko stotinu učenika. Zadaća mi je voditi tjedne sastanke na kojima dogovaramo aktivnosti kojima ćemo naš dom predstaviti u najboljem svjetlu. Također sudjelujemo u raznim natjecanjima i borimo se za pobjedu svog doma – objašnjava Josip.

Uz sve obaveze Josip još vodi i volontersku skupinu. Svakoga tjedna sastaju se i pomažu grupi ljudi s mentalnim poteškoćama, s njima razgovaraju, piju čaj, igraju društvene igre i trude se pomoći im na razne druge načine. Sudjeluju i u Caritasovim akcijama.

Bez testova, prepisivanja i poroka

A sada nešto što ćete sigurno i sami poželjeti!

– Tijekom školske godine u ovakvim se školama ne pišu ispiti. Ne dobivaju se ni ocjene nego bodovi. Onaj tko sakupi više od 80% bodova, na kraju godine može imati najvišu ocjenu. Na kraju svake godine tijekom nekoliko tjedana pišu se veliki i završni ispiti, što ima svoje prednosti i nedostatke. Meni se sviđa što tijekom godine nema ispitivanja i ispita jer se tako izbjegava stres – smatra Josip.

S druge strane, ova škola definitivno ne dopušta loše navike. U školi nema pušenja. Učenik koji bi takvo što pokušao, odmah bi bio suspendiran, a ako ponovi prekršaj, slijedi mu izbacivanje iz škole. Ne pomaže ni to što je školu skupo platio!

Alkohola također nema za maloljetnike. Na posebnim se svečanostima ili zabavama u privatnim kućama može dobiti alkoholno piće, ali pod nadzorom učitelja.

Škola ne prihvaća još nešto – prepisivanje. Prepisivanje jednostavno ne prolazi. Ako nekoga uhvate da ima šalabahter ili prepisuje od kolege, istog je trena izbačen iz škole.

– Učenici zapravo ne daju da se od njih prepisuje jer njihov uspjeh ovisi o općem uspjehu razreda. To znači da se nakon ispita napravi analiza uspjeha svih učenika i rezultati se razvrstavaju prema Gaussovoj krivulji. Većina učenika dobiva srednju ocjenu, a samo mali postotak učenika s najviše bodova dobiva najvišu ocjenu. Na taj način tuđe varanje može ugroziti tvoj uspjeh – objašnjava Josip.

Bilo bi zanimljivo istražiti kolikom bi se broju hrvatskih srednjoškolaca svidjela ovakva pravila.

Drugo mjesto na državnom natjecanju iz plesa

Škola se truditi ponuditi svojim učenicima ono zbog čega su i došli: pregršt znanja, ali i zabave. Tako postoji velik broj slobodnih aktivnosti kao što su ples, sportovi, kuhanje, gluma i drugo. Josip je odabrao ples i glumu.

– Volim glumiti u kazalištu, igrao sam u više predstava. Volim i gledati predstave, a škola nas često vodi u London u kazalište. Rado gledam Shakespearea, ali drage su mi i predstave napravljene prema novijim djelima – otkrio je svoj ukus Josip.

Josip je u Engleskoj otkrio još jedan svoj talent koji nije znao da posjeduje.

– Prošle sam se godine prvi put susreo s modernim, suvremenim i jazz plesom. Naša je plesna skupina pripremila nekoliko plesova za veliki godišnji plesni turnir koji se ove godine unaprijed rasprodao. Bilo je oko tisuću i pet stotina gledatelja, a sudjelovalo je dvjesto i četrdeset plesača i plesačica. Još šezdesetak osoba bilo je iza scene, zaduženo za rasvjetu, šminku, kostime, glazbu i drugo – ponosno je ispričao.

Sa svojom plesnom skupinom Josip je postigao i izvrsne rezultate na natjecanjima.

– Plesove iz spomenutog turnira kojima smo se najviše ponosili, prijavili smo na državno natjecanje pod nazivom British Arts Competition. Sustav natjecanja sličan je kao kod nas – prvo školska razina na kojoj je ispitivač došao u našu školu, onda nešto kao županijsko ili regionalno za koje smo išli u školu u obližnjem gradu, i na kraju je naš grupni ples uvršten u finalno, državno natjecanje, koje se održavalo u prekrasnom Bloomsbury kazalištu u Londonu. Već i sam doživljaj plesanja u tome prostoru bio je nešto veličanstveno, a kad smo osvojili drugo mjesto u svojoj kategoriji, veselje je bilo neizrecivo – završava svoju priču Josip.

Na početku sam spomenula da ova škola najboljim učenicima nudi mogućnost da ostanu na školovanju još jednu godinu besplatno. S obzirom na sve što je postigao, Josip je pozvan da nastavi školovanje. Zato mi se čini da je Josipova priča izvrstan dokaz kako je ostvarenje snova moguće uz velik trud, predanost radu, odlučnost i upornost.

Natjecanje je održano u prekrasnom Bloomsbury kazalištu u Londonu.

Tekst: Dorotea Vrbančić, 8. e
Fotografije i filmovi: iz Josipovog privatnog albuma