Neukusne šale 

Je li i vas uhvatio strah da biste se mogli naći oči u oči sa strašnim klaunom? Možda ste povjerovali pričama da su viđeni i kraj naše škole, koje su širili oni skloni neukusnim šalama?

Svako malo pojavi se neka nova moda, zatim krenu imitatori i na kraju se sve jako brzo zaboravi. Ponekad bljesne neka igra, drugi put neki izazov, a ovih smo dana svjedočili histeriji oko strašnih i opasnih klaunova. Iz Amerike se ideja o strašnim klaunovima koji napadaju ljude, osobito djecu, prenijela u Europu, da bi se zatim još brže proširila i po Hrvatskoj.

Klaunovi i u Hrvatskoj 

Kad su se klaunovi počeli pojavljivati u hrvatskim gradovima, osobito oko škola, izbila je panika jer su se roditelji ozbiljno zabrinuli za svoju djecu. Klaunovi su viđeni u više gradova, između ostaloga i u obližnjem Bjelovaru. Među djecom se pričalo da se klaun pojavio i pokraj naše škole, naravno da se našlo i nekoliko učenika nižih razreda koji su tvrdili da su ga vidjeli. Pitamo se je li to istina ili neka djeca imaju bujnu maštu?

Sve to zbog filma? 

Nema portala koji nije pisao o klaunovima, što je još više raspirivalo paniku. Neki su nagađali da je cijela ta priča s klaunovima zapravo reklama filma strave It, koji se snima u Americi. I tako klaunovi i njihovi napadi nisu zadugo ostali hit (u čemu je, naravno, pomogla i policija), nakon tjedan dana sve se smirilo i više nema straha od klaunova.

Klaunovi – negativni ili pozitivni likovi?

Strah od klaunova nisu imali ni stari Egipćani, Kinezi, Rimljani i sjevernoamerički Indijanci, koji su pozivali klaunove da ih svojim humorom i vještinama opuštaju. Klaunovi su više tisuća godina bili pozitivni likovi, sve do 19. stoljeća, kad je slavni pisac Charles Dickens u svoju knjigu uveo lik jezivog klauna, obojenog depresijom i gubitkom. U 20. stoljeću jezivi i zli klaunovi pojavljuju se u raznim filmovima i stripovima. Od tada raste broj onih koji imaju iracionalni strah od klauna, koji se naziva koulrofobija (koulro je grčka riječ za osobu koja hoda na štulama).

Ipak, klaunovi bi trebali biti pozitivci. Znate li da u Hrvatskoj postoji udruga Crveni nosovi? To su glumci koji se maskiraju da teško bolesnoj djeci prenose radost, veselje i da im olakšaju boravak u bolnici. Klaunovi su tu da budu zabavljači, a ne zlostavljači! Ovo je izvrstan primjer kako se iz iste stvari mogu napraviti sasvim suprotne priče: dok jedni klaunovi pomažu, drugi odmažu. Žalosno je to što su slučajevima odmaganja bile maloljetne osobe kojima je plašenje djece i mahanje sjekirama bilo šala i zabava. Zar stvarno postoje takva djeca kojima bi to moglo biti smiješno?

Crveni nosovi teško bolesnoj djeci prenose radost i olakšavaju im boravak u bolnici.

Tekst: Monika Valec, 8. r.
Fotografije: internet