Rat u kojemu se gađala bolnica

Po dolasku u Vukovar osmaši su najprije posjetili muzejski prostor „Mjesto sjećanja – vukovarska bolnica 1991.” koji se nalazi u podrumu danas obnovljene Opće bolnice Vukovar. Prije obilaska muzeja pogledali su kratak film o Domovinskome ratu u kojemu su vidjeli kako je bolnica izgledala za vrijeme rata. Zatim su obišli hodnik koji je bio prepun ranjenika u vrijeme napada, vidjeli su mjesto gdje je bomba probila pet katova bolnice, razgledali podrumske prostorije u kojima su bili smješteni ranjenici i u kojima se tijekom tri mjeseca okupacije rodilo šesnaest beba, čuli su dijelove govora Siniše Glavaševića, novinara Vukovarskoga radija, kojima je bodrio Vukovarce za vrijeme okupacije grada.

U muzeju u podrumu vukovarske bolnice

Nekad vojarna – danas memorijalni centar

Nakon bolnice bili su u vojarni 204. brigade u kojoj je otvoren Memorijalni centar Domovinskog rata. Ondje su vidjeli izložbu „Sjećanje na Domovinski rat – bitka za Vukovar” u kojoj je kronološki prikazano 90 dana okupacije Vukovara i opisano što se tijekom svakog dana okupacije događalo. Imali su priliku usporediti oružje vojnika Jugoslavenske narodne armije, tadašnje četvrte vojne sile u Europi koja je imala moderno i jako naoružanje, s oružjem hrvatskih branitelja – lovačkim i ručno izrađenim puškama te bombama od običnih limenki ili bojlera. Također su vidjeli prikaz minskoga polja i srpskih koncentracijskih logora u kojima je tijekom Domovinskoga rata zatočeno na desetke tisuća civila i hrvatskih branitelja.

Prikaz minskoga polja u vukovarskoj vojarni

Sljedeće što su posjetili bila je Ovčara, poljoprivredno dobro poduzeća Vupik nedaleko Vukovara, koje je tijekom Domovinskoga rata pretvoreno u logor. Tamo su pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći s 20. na 21. studenog 1991. ubili 261 osobu dovedenu iz vukovarske bolnice, većinom ranjenike i medicinske djelatnike. U Spomen-domu Ovčara, koji je otvoren 2006. godine, potpuni je mrak. Na zidovima se naizmjence osvjetljavaju fotografije stradalih, a nasred prostorije je vrtlog na čijem dnu gori vječno svjetlo, prema kojemu se kreću projicirana imena žrtava. Na mjestu masovne grobnice učenici su se kratko pomolili i tako odali počast svima koji su izgubili život u borbi za slobodnu Hrvatsku.

Masovna grobnica na Ovčari

Uslijedio je posjet Memorijalnome groblju žrtava Domovinskog rata, koje je najveća masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Nakon okupacije grada tamo su pokopani svi poginuli tijekom agresije na Vukovar. Nakon što je 1998. ekshumirano 938 tijela na tome je mjestu postavljeno upravo toliko bijelih križeva. Groblje s druge strane podijeljeno je u tri dijela: Aleju poginulih hrvatskih branitelja, Aleju umrlih hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata i Aleju civilnih žrtava iz Domovinskog rata. Između bijelih križeva i groblja je 2000. postavljen spomenik, križ otvoren prema sve četiri strane svijeta u čijem središtu gori vječno svjetlo.

Na Memorijalnome groblju, najvećoj europskoj masovnoj grobnici na 2. svjetskog rata

Da se ne zaboravi

Na kraju su učenici bili u franjevačkom samostanu gdje su pogledali još jedan film o Domovinskom ratu i razgledali crkvu sv. Filipa i Jakova, treću po dužini crkvu u Hrvatskoj, koja je tijekom rata bila potpuno uništena. Danas je obnovljena, ali je jedan zid ostavljen u stanju u kakvome je bio nakon stradanja kako se ne bi zaboravile strahote koje su Vukovarci preživjeli.

Iako je vodič tijekom putovanja govorio o svemu što će vidjeti, učenici ni približno nisu mogli zamisliti kako je rat u Vukovaru doista izgledao, sve dok nisu obišli spomenuta mjesta i iz prve ruke čuli što se sve tamo događalo.
– U Vukovaru nam je bilo jako poučno. Gledali smo fotografije i snimke iz rata, teško je vjerovati da je to isti grad u kojem smo mi bili. Veći dio grada je obnovljen, ali mi je drago da su na mjestima stradanja napravljeni spomenici koji će uvijek podsjećati na sve što se tamo dogodilo – smatra Mihael Posavec iz 8. e.

Na utoku Vuke u Dunav

Tekst: Matea Koren, 8. e
Fotografije: Martina Valec-Rebić