Svi ih se rado sjećaju

Početkom ove školske godine učiteljice Ivanka Lukša i Marija Pupovac otišle su u mirovinu. Pogledajte što su nam o njima rekli neki učitelji i učenici

Ivanka Lukša

Bila sam u sedmom razredu osnovne škole, predmet tehnička kultura, dolazi nova učiteljica, plave kose, uvijek lijepo odjevena, dojmila me se odmah. Uvijek je bila pravedna i poštena, znala se šaliti, ali kada se učilo, učilo se. U razredu je bila pozitivna atmosfera i disciplina, nije bilo problema na hodniku za vrijeme odmora. Poštivali smo je i cijenili, najvažnije joj je bilo znanje učenika,  a ne ime i prezime, meni je osobno jedan od nekoliko uzora. Njezin odgovoran način rada pamtim još i danas. Trebalo bi biti više takvih učiteljica. Kasnije sam stekla prijateljicu koju i danas poštujem.

Brankica Salopek, učiteljica razredne nastave

Kolegica Ivanka i ja upoznale smo se 2000. godine kad sam došla raditi u našu školu. Bila sam nova djelatnica, stigla u novu sredinu, među mnogo novih lica. Ivanka je bila među prvima koje sam upoznala i zaželjela mi dobrodošlicu. Odgovarala je na sve moje upite i pritom se nije prema meni odnosila pokroviteljski – nije me tretirala kao mladu kolegicu „neznalicu”, već kao sebi ravnopravnu. Četiri godine smo provele zajedno u školskom odboru, ja kao članica, a Ivanka kao predsjednica. I tada smo izvrsno surađivale. S obzirom da obje imamo više zajedničkih interesa i hobija, puno smo o tome razgovarale i izmjenjivale ideje i iskustva. Posljedica toga je da nastavljam s radom na uređenju školskoga prostora, što je do sada bio njezin posao. Ivanka me je uvijek pokušala oraspoložiti i ohrabriti kad je nešto pošlo po zlu, a sama se nikad nije žalila. Trudit ću se da ostavim barem sličan dojam na mlade kolegice i kolege koji su došli ili će tek doći u naš kolektiv. Ivanki želim zdrave i vesele umirovljeničke dane, i da nas koji put posjeti u zbornici!

Irena Horvat, učiteljica engleskoga jezika

Učiteljicu Ivanku ne poznajem dugo, ali se sjećam prvog trenutka kad smo se upoznali i kada je uvidjela da ću je ja naslijediti na njenom radnom mjestu. Prigrlila me odmah k sebi i odgovorila na sva moja pitanja te me uputila u sve što je godinama stvarala. Pokazala mi je za što se sve izborila da dobijemo u školski  program fizike, način na koji je priblizila učenicima apstraktne ideje fizike te mi savjetovala kako pristupiti učenicima. Iako ju ne poznajem dugo, vjerujem da je u školi ostavila veliki značaj i znam da joj se uvijek mogu obratiti i da ću dobiti koristan savjet. Dovoljno je samo otvoriti ladice i ormare njenog kabineta, i nijedan novi učitelj  ne može ostati bez ideje za nastavni sat fizike.

Leo Kranjec, učitelj fizike

Kad sam se davnih dana, još u sedmom razredu svoga osnovnoškolskoga školovanja izbliza susrela s gospođom Lukša, bilo je to, nažalost, samo na jednoj zamjeni koja mi je ostala u sjećanju po tome što je učiteljica Lukša razgovarala s nama o životu, o mladosti, o našim simpatijama. Naravno da smo pošteno odradili i temu prema planu i programu, ali se o toj učiteljici dalo naslutiti da je neposredna i da njeguje onaj ljudski odnos prema nama učenicima, a to mi se svidjelo. Nakon puno godina postale smo i kolegice i samo se potvrdilo da je gospođa Lukša jedna draga, nasmijana i kvalitetna osoba kojoj sam se osobito divila radi njene spretnosti i maštovitosti, ali i uvažavanju tuđih mišljenja u praktičnim izradama dekoracija za uređenje naše škole. Ovim putem želim zahvaliti gospođi Lukša što nam je uvijek rado pomogla odazvavši se na naše terenske nastave, pa i na višednevnu ekskurziju protekloga ljeta koja je bila njen posljednji „maturalac” prije mirovine.

Valentina Jurišić, vjeroučiteljica

Ivanka je već radila u školi kad sam ja došla 1991. godine. Nismo se pretjerano družile. Naša suradnja i druženje počinje oko 2000. godine. Druženje je bilo poslovno i privatno, a sve to nije lako opisati. U tih petnaestak ili više  godina bilo je jako puno događaja, druženja, suradnje…  Radile smo na nekim projektima u školi, a barem jednom tjedno odlazile bi na kavu ili sladoled. To je bio onaj naš „ženski” dan kad smo se povjeravale jedna drugoj, razgovarale o školi, problemima, djeci… Pomagala mi je kao i drugi kolege kod projekta „Nulti sat”, zajedno smo radile i na drugim projektima, a posebno drag i zapamćen bio je onaj o Japanu. Često smo išle na izlete učitelja. Tako smo zajedno bile u Beču, Italiji, Opatiji, Crikvenici, Sloveniji… Išle smo i na izlete s učenicima, kao i u muzeje u Zagrebu. Posebno nam je bilo posljednje maturalno putovanje.
Dobro poznajemo jedna drugu pa smo se i pogledom mogle sporazumjeti. Točno smo znale što koja misli. Vezu su nam učvrstila naša djeca, a onda unučad. Radovale smo se svim uspjesima naše djece, tugovale zbog neuspjeha, razočaranja. Uvijek smo jedna za drugu pronalazile riječi utjehe ili se zajedno radovale. Kad sam ja bila bolesna i nije se znalo što mi je, jedino sam s njom razgovarala. Svaku  primjedbu međusobno smo uvažavale. Uvijek sam bila iskrena prema njoj, a vjerujem i ona prema meni. Naše male tajne bit će samo naše, nadam se zauvijek.

Ruža Zlatar, učiteljica geografije

Uvijek se rado sjećam učiteljice Ivanke jer je bila zabavna. Sjećam se događaja na zadnjem satu kada je plakala što odlazi, ali se ipak zabavljala s nama.

Radmila Vitanović, 8. b

Učiteljica Lukša je bila jako dobra. Kad nam je bio loš dan, ona ga je popravila. Učiteljica „legenda”!

Emanuel Antolić, 8. a

Uvijek sam jedva čekala sate fizike zato što je učiteljica Ivanka znala ozbiljno raditi, ali je našla vremena i za šalu. Znala nas je nasmijati i razveseliti.

Klara Stručić, 8. a

Učiteljica Lukša mi je bila jako draga učiteljica. Na njezine sate sam dolazila s voljom i veseljem. Bilo mi je jako žao što je otišla u mirovinu i nedostaju mi njezina predavanja. Ostala mi je u lijepom sjećanju.

Marta Stručić, 8. a

Marija Pupovac

Marija Pupovac je učiteljica i pedagog. Učim, poučavam, odgajam, razumijem, igram se, čujem, slušam djecu i roditelje. Ona će biti takva cijeli život. Spremno je pomagala kolegicama s kojima je radila, a i onima s kojima nije bila u smjeni. Njezin kreativni talent mnogi nisu vidjeli. Samozatajne i šutljive osobe često ljudi ne primijete. Radile smo „čuda” iz odbačenog materijala za prezentiranje naše škole. Provela je mnoge sate u školi izvan radnog vremena radeći s veseljem i zadovoljstvom. Prostoriju u kojoj smo radile zahtjevne likovne teme nazvala je buksa, tako ju i danas nazivamo. U toj prostoriji su nastajale ideje, radilo se i naradilo… Nesebično je dijelila ideje za rad u nastavi. Zajedno smo vodile učenike na izlete, terenske nastave, Školu u prirodi, surađivale s Gradskom knjižnicom „Franjo Marković” i još puno aktivnosti. Surađivala je niz godina s Ivankom Lukša u uređivanju školskog prostora. Mogla bih još puno pisati, a ni u čemu ne treba pretjerivati. Uglavnom mislimo na tebe, Anica i „curke”, kako nas zoveš, idemo se dogovoriti u buksu…

Anica Žulj, učiteljica razredne nastave

Učiteljica Marija Pupovac je bila učiteljica mojem sinu Josipu Rabadžiji od 1. do 4. razreda. Nema riječi kojima bih joj se zahvalila na trudu, toleranciji i kreativnosti u njenom radu.

Josipa Rabadžija, učiteljica razredne nastave

Učiteljica Marija Pupovac bila mi je nepoznata do zasnivanja moga radnog odnosa u OŠ Ljudevita Modeca. No, naše međusobno nepoznavanje do tada nije me spriječilo da je brzo doživim kao vrlo osjećanju, društvenu i duhovitu osobu. Često smo znale „voziti se istim tramvajem” na putu do škole ili na povratku sa sjednica kući pa smo se lijepo izjadale, pohvalile ili pak nasmijale događajima toga dana u školi. Zahvalna sam gospođi Pupovac na njenoj prisutnosti i riječima ohrabrenja na početku moga rada u školi. Ona možda nije bila ni svjesna da mi je svojim stavom ili pokojom riječi bacala ljepše svjetlo na neke od mojih početničkih nesnalaženja u učiteljskom pozivu.

Valentina Jurišić, vjeroučiteljica

Imala sam iznimno zadovoljstvo raditi s Marijom Pupovac 22 godine. Želim joj zahvaliti na godinama predanog rada i divne suradnje. Njena pozitivna energija i entuzijazam uvijek su imali utjecaj na cijeli kolektiv. Radeći s njom, smatram da sam stekla prijateljicu za cijeli život, pošto je naš profesionalni odnos prerastao u divno prijateljstvo. Znam da se uvijek mogu pouzdati u nju, ako ništa drugo, mogu dobiti  šalicu izvrsne kave i razgovor koji zbilja pomogne. Kroz mnogobrojne godine suradnje postalo je kristalno jasno da je rezultat zajedničkog rada bolji nego što bismo mi pojedinačno mogle napraviti. Njen  kreativni talent i oko za detalje pomogli su stvoriti brojne likovne radove, uspjehe u glumi i spisateljstvu, ali, što je najbitnije, pomogli su njenim učenicima uljepšati dane provede u školi. Marija je prepoznala ono nešto u mojem djetetu i za to sam joj zahvalna od srca. Iskreno smatram da je njen trud koji je doveo moga Josipa do njegovog prvog državnog LiDraNa ostavio velik utjecaj na njega. Njena strast za umjetnost je započela i njegov životni put. Na tome joj ne mogu dovoljno zahvaliti.  Sada uživam u njenim slikama i druženju s njom i njenim unucima.

Lucija Martinčić, učiteljica razredne nastave

Kad sam prvi put došla u školu, bilo me je straha. A onda je došla učiteljica u razred. Nisam mogla vjerovati koliko je ljubazna. Stalno nas je učila. S njom su razredi brzo prolazili. Žao mi je što nas je morala nakon trećeg razreda napustiti. Želim reći učiteljici Pupovac jedno veliko hvala!

Tanka Iljkić, 4. b

S učiteljicom Marijom je sve bilo najbolje. Išli smo s njom na izlete i uvijek smo se veseli vraćali kući. Razgovarali smo, zabavljali se i igrali. S njom smo uvijek bili sretni. Kad se dogodio neki problem, ona je sve uvijek riješila. S učiteljicom Marijom smo uvijek bili zadovoljni.

anonimno, 4. b

Marija Pupovac je dobra i blaga učiteljica. Znala se našaliti s nama i često smo razgovarali. Nije bila stroga. Poznajem ju već dugo i jako sam ju zavolio. Ona je bila moja najdraža učiteljica.

Tin Jembrek, 4. b

Učiteljica Marija je uvijek bila nasmijana i spremna pomoći. Trudila se da budemo što bolji i svakodnevno se radovala našem uspjehu.

Vanja Konfic, 8. a

Učiteljica Marija bila mi je učiteljica od 1. do 4. razreda. Volio sam dolaziti svakoga dana u školu. Volio sam ići s učiteljicom na izlete i terensku nastavu.

Florijan Šašek, 8. a