|
20. 9. 2012.
RAZREDNI IZLET
Petaši i šestaši na Brijunima
Svaki kraj školske godine mora se, naime, zapečatiti nečime. U našem su slučaju to izleti.
Jednodnevni izleti kojima se svi raduju – veliki i mali. Zato su razredi 6. e i 5. d svoju školsku godinu završili izvrsnim izletom u Istru. Putovanje u Istru, najveći hrvatski
poluotok, ostavilo nas je bez daha jer smo vidjeli svašta, naučili ponešto, zabavljali se i kupali u moru. Stoga smo vam odlučili prenijeti dio te atmosfere
Vjerojatno smo se svi probudili osjećajući uzbuđenje. Neki malo teže, neki lakše, u svakom slučaju,
bilo je 4.45 h kad smo se okupili na dvorištu naše škole. Bila je sredina lipnja, ocjene zaključene, mi spremni za zabavu.
Napokon, i bus je stigao. Ukrcali smo se, mahanuli roditeljima i kenuli. Vožnja je bila duga. Putem
smo stajali nakratko. A onda, napokon, ugledali smo naše Jadransko more i zapjevali od sreće. Ubrzo smo trebali stići na odredište.
Stigli na Brijune
Oko 10 sati stigli smo u Fažanu. Iskrcali smo se iz busa i krenuli u pristanište jer je slijedilo
putovanje brodom. Za vrijeme vožnje prema otoku fotografirali smo i raspravljali o ljepoti krajolika. Vožnja je trajala dvadesetak minuta.
Na Brijunima smo vidjeli mnoštvo zanimljivosti. Prošetali smo, a zatim se ukrcali na vlakić. Vlakić
nas je vozio od mjesta do mjesta, vodič je pripovijedao o povijesti otoka, životinjama i ostalim atrakcijama. Fotografirali smo i divili se raznim prizorima.
Napravili smo pauzu. Neki su pojeli sladoled, a neki se fotografirali s pitomim magarcem. Tamo je
bio i bar Sony&Lanka. Sony i Lanka bili su slonovi koji su živjeli na otoku.
Nakon vožnje pogledali smo muzej prepariranih životinja, u kojem smo vidjeli kakve su sve
životinje živjele na otoku davno, zatim smo posjetili i muzej u kojem se čuvaju fotografije i stvari bivšeg vlasnika Brijuna – Josipa Broza Tita. Također, vidjeli smo i njegov automobil Cadillac!
Posjetili smo malenu crkvicu u kojoj se čuva čuvena slika Vincenta iz Kastva, Ples mrtvaca. Nakon
duge i naporne šetnje i razgledavanja malo smo odmorili, nešto pojeli i kupili suvenire u suvenirnici. Sjeli smo u bus i krenuli prema idućoj destinaciji – Puli i Pulskoj Areni!
Pulska Arena
Stigli smo i u Pulu. Uputili smo se prema prekrasnoj atrakciji i blagu Hrvatske – Pulskoj areni.
Pulska arena je amfiteatar građen za vremena Rimskog Carstva. Puno tajni skriva ta čudesna građevina. Toliko tajni da su ih arheolozi i povjesničari morali otkrivati stoljećima.
Arena se sastojala od središta ili pozornice, te sjedišta i podruma. Kad smo razgledali Arenu izvana,
razgledali smo je i iznutra. Otišli smo u njene podrume gdje su se nekoć čuvale stvari, ali i lavovi!
U ovom amfiteatru održavale su se predstave i borbe. Borci ili oni kažnjeni i osuđeni zbog nekog
krivičnog dijela pušteni su u Arenu gdje su na njih nasrtali gladni lavovi sve dok ih ne rastrgaju. Ne
baš tako lijepo, zar ne? A sve je to gledala radoznala publika. No, mi nismo naišli ni na jednog lava
tamo dolje. Istražili smo podrume i vidjeli mnoštvo vaza, ćupova, raznih stvari potrebnih za život tada. Bili smo zadivljeni. I umorni zbog vrućine tog dana. Svi su čekali vrhunac dana. Kupanje!
Uživanje u moru i odlazak u Križevce
Tog smo se dana uistinu umorili. Koliko zbog cjelodnevnog hodanja, razgledavanja, toliko zbog
vrućine. Zato nam je godilo hlađenje u moru. More je bilo začuđujuće toplo, a plaža pješčana. Može
li što bolje? Kupali smo se, plivali, ronili, prskali, ludovali. Uživali. A onda je učiteljica upozorila da
imamo još vrlo malo vremena što je značilo da moramo izaći van iz mora. Osušili smo se, odjenuli i krenuli prema najbližoj trgovini gdje smo kupili neke stvarčice za daljnje putovanje. Nešto malo
dalje čekao je nas bus. Spremili smo se, ukrcali i krenuli kući. Mnogima je bilo žao što barem još jedan dan ne mogu uživati u suncu, moru i slobodi. No, znali smo: zadnji je dan škole i sad nas
čekaju puna tri mjeseca slobode i uživanja! Stoga, mnogi su mirno zaspali znajući da im je ovo bio dan ispunjen zabavom, znanjem, suncem i morem!
Tekst: Dorotea Vrbančić, 7. e
Fotografije: Martina Valec-Rebić
|
